Izvještaj s ljetnog logora Komisije za alpinizam u Ecrinsu

utorak, 05.09.2017.

Od 5. do 15 kolovoza 2017. godine, u organizaciji i uz financijsku pomoć Komisije za alpinizam HPS-a, održan je alpinistički kamp u nacionalnom parku Ecrins (Francuska) na kojemu je sudjelovalo dvadesetak penjača iz Hrvatske. Iz Zagreba smo krenuli u subotu ujutro (5. kolovoza), s malim zakašnjenjem zbog prazničkog rasporeda vožnje ZET-ovih autobusa, put Venecije, Milana i Torina, da bismo tek u kasnim večernjim satima stigli u nacionalni parku Ecrins, nedaleko francusko-talijanske granice.

Sami je kamp smješten u selu Ailefroide u podnožju Mont Pelvoux na nadmorskoj visini od 1.550 m n. m. i proteže se na oko 17 ha. Smjerova je nevjerojatno mnogo i to u neposrednoj blizini, točnije na granitnim stijenama koje omeđuju kamp. Većina nas se smjestila u zapadnom dijelu, na čistini, naravno, jer su sva mjesta zaklonjena drvećem već bila zauzeta.

Iako nismo planirali ambiciozan početak penjanja već nešto lakše, u nižim ocjenama da se priviknemo na granit manjih dužina, tijekom noći sa subote na nedjelju i veći dio prijepodneva u nedjelju (6. 8.) nas je neugodno iznenadila nenajavljena kiša. Smjerovi u sjeverno ili zapadno orijentiranoj stijeni koje smo prvotno namjeravali penjati kako bismo izbjegli prženje na suncu sporo su se sušili pa smo se raštrkali po stijenama okrenutim na jug ili istok. Marko, Adriana i Zrinka su otišli u sektor Peroi au dessus de la Draye, smjer Remonte-pente directe težine 5c, dužine 200 m, a slijedio ih je navez Kranjec-Nikolina-Romana. Tomašek i Orsat su dovoljno laganim početkom ocijenili smjer Pilier du Levant u sektoru Orage d'Etoiles (6b), dužine 200 m. Ženski navezi Maja-Veks i Lada-Bojči su u sektoru Engilberge penjale smjer Ma que! Seulement du V!, težine 5c, dužine 150 m, ali s neplaniranim ulazom po prvom 6a cugu susjednog smjera Caramba, mais c'est du VI!. Smjerovi su pospitani, sa spitovima na udaljenostima karakterističnim za kratke sportske, a ne za duge smjerove.

Penjačke želje skovane dan prije, ali osujećene kišom dobili smo priliku ispuniti već u ponedjeljak (7. 8.) pa smo se kao rakovi porazbacali po smjerovima već od jutra, uglavnom u sektoru Fissure d'Ailefroide. Jedini zakinuti za penjanje toga dana ostali su Tomašek i Orsat zbog Orsatove crijevne viroze. Nije da nisu pokušali: usprkos virozi ulaze u Arafadam (ni manje ni više nego 7a+) i čak su se dokopali trećeg cuga kad je Orsatu ponovo pozlilo pa su bili prisiljeni vratiti se u kamp. Ženski su se navezi opet držali zajedno: Lada-Bojči i Maja-Veks-Mirna u istome sektoru (Fissure d'Ailefroide) uživaju u prekrasnim pločama smjera A Tire d'Ailefroide (5c, 230 m), doduše strpljivo čekajući na svakom štandu da se prethodnih 5 naveza pomakne cug više. Marko i Igor nešto dalje penju 300-metarski Fier VI-cambre, 6b. Sa željezničarcima ulogorenim na drugom kraju kampa (Mirka-Krešo-Dragec) se nismo susreli do navečer, a penjali se Je ne couriral plus (6a+).

Boravak u Alpama deset dana u kontinuitetu podrazumijeva barem jedan cjelodnevni prolom oblaka. Osim toga, nakon dva dana penjanja odmor nam je dobro došao pa smo se u utorak (8. 8.) odvezli u obližnji Briançon obnoviti zalihe hrane i pive, pojesti nešto što nismo morali skuhati sami i popiti kavu na jednoj od terasa u starom gradu. Prvotna kišica pretvorila se u pravi prolom oblaka koji nije pokazivao znakove skorašnjeg prestanka. Pronaći slobodan stol na jednoj od natkrivenih terasa, uz gomilu turista koji su u Briançon došli s istom namjerom, nije bilo jednostavno. Opći potop nastavio se tijekom cijelog dana, sve do navečer kad smo se vratili u kamp i, začudo, pronašli nepromočene i suhe šatore.

Drugo jutro nije bilo kišno, ali se oblaci još nisu imali namjeru razići. Nikome nije padalo na pamet penjati po mokrom granitu pa smo u smjerove ušli prilično kasno. Navezi Lada-Bojči i Maja-Veks penju Gazon Maudit, 300 m, 6a u sektoru Prémiere Pointe Palavar, sjajan smjer u kojemu svatko može naći ono što voli: položene ploče na kojima se uglavnom penje na pljuvačku i molitvu, pokoji previs, cugovi s izrazito razvedenom morfologijom… Silazak doduše nije nimalo primamljiv, barem na prvu: navodno vrlo loše osigurana ferata, nekoliko abseila pa opet pješice po krušljivom žljebu. No abseilovi se nižu bez problema, a osiguranje pješačkog dijela silaska je i više nego zadovoljavajuće. Tomašek i Orsat penju Le voie des maitres (6c+, sektor Palavar), a Zrinka, Adriana i Mirna Split on cup (5b) u sektoru Contreforts de la Draye. Marko i Kranjec su, u moru granita, uspjeli upiknuti vapnenac – Voi e volupte (6b) u sektoru Tenailles de Montbrison.

Dan poslije – opet kiša. Doduše, u popodnevnim satima se ipak donekle raščistilo iako kasno pa su samo rijetki navalili na penjanje po najviše suhoj stijeni u okolici kampa: sektori Minus Palavar i Orage orijentirani na jug i istok: Orsat-Tomašek i Veks-Maja penju La Cours de Recre (6b) i Serfouette xpress (6a), a Lada-Marko-Kranjec Pilier du Levant (6b). Dragec i Mirka su bili prvi nabrijanci koji su na prve znakove sušenja stijene uletjeli u La Cours de Recre. Ostatak se odlučio za lakšu, turističku varijantu obilaženja okolnih sela s minimalnim protezanjem nogu, a maksimalnim pritiskanjem papučice za gas.

Preostala dva dana smo maksimalno guštali u dobrom vremenu i prekrasnom granitu. Smjer znakovitog imena – Two hot men (6a) u sektoru Paroi au Dessus de la Draye nam je od prvog dana zapeo za oko, no priliku za penjanje smo ulovili tek u petak (11.8.) i to Lada-Bojči i Maja-Veks. Rezime smjera: vrlo zanimljiv ulaz (prilično tvrd) i još zanimljiviji nastavak po bolderaškim detaljima i glatkim pločama, no za svaku preporuku. Zrinka, Adriana i Mirna su uživale u Raclure (5b), a Dragec, Mirka i Krešo u Gazon Maudit (6a). Za internacionalni ugođaj kampa pa makar na jedan dan i u jednom smjeru pobrinuo se stanoviti Bruno, francuz koji je igrom slučaja ostao bez partnera u subotu (12. 8.). Vrlo se vješto uklopio u navez Lada-Bojči pa se trojac fino proveo u Vado rétro, Cambonas, dražesni 6b (sektor Paroi au Dessus de la Draye) kao stvoren za brušenje jagodica do neprepoznatljivosti otiska. Istovremeno je Veks s Dragecom penjala LaBonne Poire (6a), u nama svima vrlo dragom i popularnom sektoru Poire d'Ailefroide, a Mirka i Krešo Bleu Petrole (6a+).

Da cijeli logor ne prođe samo u penjanju suhe stijene, okus ledenjaka i nadraženost očiju snijegom priuštili su si Marko i Kranjec s Romanom i Nikolinom. Naime, originalna ideja im je bila popeti 4-tisućnjak Barre de Ecrins pa su za uspon rezervirali dva dana - jedan za pristup do doma, a drugi za vrh i silazak u kamp. Na žalost, zbog manjka snijega i otežanog priječenja po grebenu morali su odustati, ali su kompenzirali usponom na Dome de Neige des Ecrins („samo“ 4.015 m n.m.).

Šećer ovogodišnjeg kampa je definitivno došao na kraju: Aiguille Dibona, vjerojatno najspektakularniji i bez sumnje najprepoznatljiviji vrh masiva Ecrins, na 3.130 m n. m. Samo se tri naveza (marko-Kranjec, Veks-Tomašek, Lada-Bojči-Orsat) odlučilo za uspon 400-metarskog Visite Obligatoire težine 6a+, sastavljen uglavnom od prilično konstantnih i napetih 6a-ova. Pristup smjeru smo obavili dan prije – od auta do doma u podnožju stijene u kojemu smo prespavali trebalo je prehodati 1200 m visinske razlike, uglavnom okomito na izohipse. Hranu smo uzeli sa sobom iako u domu poslužuju i večeru za oko 20 eura, no spavaonice su opremljene svime što treba, osim plahtama pa se preporučuje donijeti sa sobom liner ili nešto slično. Sobe su udobne, ali strahovito vruće pa se nitko od nas nije kvalitetno naspavao.

Nismo se nadali velikoj navali penjača na smjer budući da smo za uspon odabrali ponedjeljak, ali se ispostavilo da je i francuzima praznik pa smo se neugodno iznenadili broju naveza koji je već čekao po stijenom u 7:00 ujutro te smo u smjer uspjeli ući tek oko 9:00. Smjer je pospitan, no spitovi su na priličnim udaljenostima. Ocjene su tvrde i uglavnom konstantne duž cijelih cugova pa kad se u obzir uzme i nadmorska visina na kojoj se penje, smjer je dosta zahtjevan. Ali je prekrasan. Penjanje je sve samo ne jednolično… ploče s vrlo malo grifova koje bi trenjem poderale i najnovije penjačice, previsi na čistu snagu, ali i s tramvajcima u koje bi i Šrek ugurao cijelu šaku… Pri vrhu su cugovi dosta zračni i eksponirani. Silazak je abseliom, a prelazak sa samog vrha do abseil štanda je eksponiran i ne baš ugodan. Sa halfovima se abseila u jednom cugu nakon čega slijedi otpenjavanje bez osiguranja (koje izgleda teže nego što uistinu jest) i lagana šetnja do doma i dalje do auta.

U kamp smo stigli tek kasno navečer. Tomašek je s Adrianom, Zrinkom i Nikolinom već istu večer krenuo za Zagreb, no svi ostali smo si priuštili dugo spavanje i povratak na isti način na koji smo i došli – užarenim autoputom u autu bez klime na plus 40 °C. Red je da priča završi na način na koji je i započela.

Popeti smjerovi

(penjačko područje (sektor) / ime smjera / dužina / težina)

Contreforts de la Draye / Spit on cup / 200 m / 5b

? / Raclure / 180 m / 5b

Paroi Supérieure, Secteur Engilberge / Ma, que! Seulement du V! / 150 m / 5c

Fissure d'Ailefroide / A Tire D'Ailefroide / 230 m / 5c

Peroi au dessus de la Draye / Remonte-pente directe / 200 m / 5c

Peroi au dessus de la Draye / Adios trépidentes! / 200 m / 5c

Poire d'Ailefroide / Écrins total / 200 m / 5c

? / Remonte pente direct / 200 m / 5c+

? / Niveau de crotte / 200 m / 5c+

Premiere Pointe de Palavar / Gazon Maudit / 300 m / 6a

Paroi au Dessus de la Draye / Two Hot Men / 200 m / 6a

Minus Palavar / Serfouette Express / 180 m / 6a

Poire d'Ailefroide / La Bonne Poire / 200 m / 6a

? / Songe d'une nuit de sabbat / 200 m / 6a

Fissure d'Ailefroide / Je ne courirai plus (izlaz Bleu Petrole) / 220 m / 6a+

Fissure d'Ailefroide / Bleu Petrole / 220 m / 6a+

Aiguille Dibona / Visite obligatoire / 400 m / 6a+

Paroi au Dessus de la Draye / Vade rétro, Cambonas / 160 / 6b

Orage d'Etoiles / Pilier du Levant / 200 m / 6b

Fissure d'Ailefroide / Fier VI-cambre / 300 m / 6b

Tenailles de Montbrison / Voi e volupte / 450 m / 6b

? / Le cours de recre / 100 m / 6b