Planinarenje osoba s invaliditetom

U Hrvatskom planinarskom savezu, unutar Komisije za vodiče, djeluje Radna skupina za osobe s invaliditetom (OSI). Njezina zadaća je razvijanje i unaprjeđenje planinarskog rada sa zainteresiranim OSI kroz koordiniranje njihovih aktivnosti te edukaciju planinara o sigurnom i svrsishodnom načinu vođenja OSI po planinama. Inkluzivnim djelovanjem postižu se sinergijski učinci koji omogućuju svima zainteresiranima da na odgovarajući način uživaju u planinarenju i boravku u planinama.

Radnu skupinu sačinjavaju osobe s invaliditetom te školovani planinarski vodiči s iskustvom vođenja OSI. Radna skupina aktivno surađuje sa srodnom radnom skupinom Planinske zveze Slovenije te s više hrvatskih udruga koje se bave inkluzijom. Dakako, surađuje se i s planinarskim udrugama u kojima djeluju OSI, stanicama planinarskih vodiča, brojnim pojedincima i ustanovama. U članstvu HPS-a djeluje i Planinarsko društvo slijepih Prijatelji planina. Osobite rezultate postižu slijepi članovi Radne skupine za OSI, koji su uspješno ispenjali gotovo sve hrvatske vrhove, mnoge visoke vrhove Europe, stekli priznanja Hrvatske planinarske obilaznice, obišli trasu Via Adriatice i ostvarili mnoge druge planinarske ciljeve te o tome objavili niz zapaženih planinarskih članaka i knjiga.

Kontakt s Radnom skupinom oko bilo kojeg pitanja iz njezinog područja djelovanja, a osobito o tehnikama vođenja OSI, može se ostvariti putem elektroničke adrese osi@hps.hr.

POZITIVNI UČINCI PLANINARENJA

Svaka osoba koja želi ispuniti svoje slobodno vrijeme boravkom u prirodi, kretanjem na čistom zraku, putovanjima i dobrim društvom može se baviti planinarenjem. Planinarenje je zbog niza razloga praktički idealna aktivnost, kako za svakoga planinara, tako i za osobe s invaliditetom.

Bavljenje planinarenjem može pozitivno utjecati na novonastale okolnosti života i uvelike ublažiti psihofizičke posljedice koje uzrokuje invaliditet. Baveći se planinarenjem osoba s invaliditetom postaje aktivna, ima društvo, ispunjeno slobodno vrijeme, ruši predrasude te pridonosi inkluziji. Budući da se većina takvih osoba svakodnevno suočava s problemima poput nezaposlenosti, izolacije, nedostatka komunikacije, ograničenjima osamostaljivanja ili kretanja, često se zbog diskriminacije, stigmatizacije, straha, depresije, obiteljskog "staklenog zvona" ili vlastite nesigurnosti povlači u sebe. Zatvarajući se tako unutar svojih "vidljivih i nevidljivih" zidova osobe s invaliditetom nerijetko pospješuju crne misli i razvijaju depresivna stanja čime dodatno otežavaju život sebi i obitelji. Već se mnogo puta i nazličite načine pokazalo, i uvijek se iznova potvrđuje, da je planinarenje izrazito učinkovita „terapija“ za takva stanja. Šum rijeke i planinarski razgovori, miris šume i planinarski znoj, huk vjetra i topot planinarskih gojzerica, cvrkut ptica i planinarske pjesme, kišne kapi i ugođaj planinarskog doma, jeka uskih kanjona i zvuk planinarskih štapova, i mnogošto drugo, izrazito obogaćuju život osobama s invaliditetom, baš kao i svakome drugome. Sve to još je intenzivnije kad se u tome može uživati u dobrom društvu zaljubljenika u planine, vedrih ispunjenih ljudi koji uživaju u primanju i davanju pozitivne obnovljive energije kroz razgovor, druženju te pomaganju i djeljenju svega tijekom planinarskog izleta.

Osoba s invaliditetom može planinareći uživati na više razina, u vidicima, dodirima, zvukovima, mirisima i mnogočemu drugome. Kroz planinarenje osobe s invaliditetom mogu sklapati nove kontakte, surađuju s planinarima i vodičima na izletima te stječu nova iskustva u najrazličitijim situacijama. Istodobno, prelazeći prirodne prepreke one ruše svoje osobne strahove i ograničenja, a nerijetko pružaju primjer i dodatnu motivaciju svim drugim sudionicima izleta. Planinarenje djeluje na osjećaj zajedništva i pripadanja planinarskoj zajednici i olakšava društvenu uključenost. Sve to potiče motivaciju, podiže vlastite mogućnosti, potiskuje osjećaj manje vriednosti te razvija nove vještine i jača preostale sposobnosti. Planinarenje povećava osjećaj samopouzdanja i poboljšava sliku o sebi. Sve to jednako vrijedi i za osobe s invaliditetom kao i za sve druge planinare.

Svakoj osobi s invaliditetom s mogućnošću kretanja planinarenje može biti dobar način za održavanje i razvijanje fizičke kondicije. Osnovno je pravilo: gdje god možeš idi pješice. Sve to jača mišiće čitavog tijela, posebno nogu, poboljšava pokretljivost i fleksibilnost zglobova, potiče imunološki sustav, rad srca i krvotoka te pospješuje opskrbljenost krvi kisikom. Višesatno planinarenje poboljšava izdržljivost i snagu organizma. Tijelo reagira ubrzavanjem metabolizma koje pogoduje radu srca, krvnom tlaku, cirkulaciji, boljem snu i mnogočemu drugome.

PLANINARENJE PRILAGOĐENO MOGUĆNOSTIMA

Prema podacima iz Registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj živi više od 500.000 osoba s invaliditetom. U tu skupinu ubrajaju se osobe s vrlo različitim vrstama invaliditeta kao što su 1. oštećenja vida, 2. oštećenja sluha, 3. oštećenja govorno-glasovne komunikacije, 4. oštećenja lokomotornog sustava, 5. oštećenja središnjega živčanog sustava, 6. oštećenja perifernoga živčanog sustava, 7. oštećenja drugih organa i organskih sustava (dišni, cirkulacijski, probavni, endokrini, kože i potkožnog tkiva i urogenitalni), 8. mentalna retardacija, 9. autizam, 10. duševni poremećaji, 11. više vrsta oštećenja. Iz navedenog se lako može razabrati da su neki oblici invaliditeta vidljivi, a neki „nevidljivi“, no nijedan od njih nije sam po sebi zapreka za kretanje, boravak i uživanje u planinama.

Bez obzira na vrstu invaliditeta ili zdravstvenu teškoću ključ je u tome da se svaka osoba može uputiti na planinarski izlet koji je primjeren NJENIM psihofizičkim sposobnostima i osobnim sklonostima. Većina putova u našim planinama nije zahtjevna ni teška pa je izbor putova koji se mogu koristiti vrlo širok. Tempo kretanja potrebno je, dakako, prilagoditi mogućnostima svakog sudionika. Osim toga, za savladavanje svih izazova izrazito je važno da osoba s invaliditetom i njezina pratnja (vodič) imaju međusobno razumijevanje i strpljenje.

Svom pratitelju vodiču osoba s invaliditetom treba olakšati njegovo kretanje i smanjiti teret odgovornosti vođenja jačanjem vlastite kondicije i sposobnosti te koncentriranim slušanjem i primjenjivanjem uputa tijekom hodnje. Načini planinarske pomoći osobama s invaliditetom razlikuju se, kako među osobama sa različitim invaliditetom tako i među osobama sa istim invaliditetom ovisno o preostalim sposobnostima, vrsti teškoća, težini invaliditeta, kondiciji, dobi, osobnim sklonostima i ograničenjima.

TJELESNA SPREMNOST

Da bi se uživalo u planinarenju treba biti u zadovoljavajućoj fizičkoj kondiciji. Uz to, osoba s invaliditetom mora biti svjesna da njen invaliditet utječe na njene fizičke mogućnosti i o tome voditi brigu prilikom biranja izleta. O svemu tome sve mora znati vodič izleta, a dobrodošlo je da su o tome upoznati i ostali sudionici na izletu.

Svaka osoba s invaliditetom mora u planinarenje krenuti svjesna svojih mogućnosti i ograničenja kako bi ona sama a i ostali sudionici mogli u potpunosti uživati na planinarskom izletu. Prije nego krene u planinarenje osoba s invaliditetom treba porazgovarati s nekim tkose našao sa sličnimizazovom ili krenuti postepeno samostalno tražiti načine i tehnike kretanja u planini. Planinarskištapovi su sastavnidio opreme svakog planinara pa takoi planinara s invaliditetom uz eventualna ograničenja zbog prirode invaliditeta vezanih za ruke.

IZ OSOBNOG ISKUSTVA SLIJEPOG PLANINARA…

Razmisli, planinariti da ili ne, probaj, vidi možda ti se svidi pa zato kreni, idi. Danas je tvoj dan! Planina čeka tvoj dolazak. Dakle ... Nađi prikladne čvrste cipele.. Kako i kuda, to ćeš odlučiti nakon što se informiraš o svemu na ovu temu. Prvo skupi volju i želju i onda ćeš tražiti način.. Imaš iskustva, svaki dan tvoj te invaliditet natjera da "odustaneš" i tražiš drugi način da nešto ostvariš.

Planina te čeka, vjeruj mi nećeš zažaliti. U ruksaku nosi što je manje moguće, ali to što nosiš pažljivo biraj. Prošlost, onu prije invaliditeta, ne možeš vratiti. Takoje biloprije,sada više nije. Prihvati novo stanje, a prošlost ostavi iza sebe. Srećom tvoja planinarska budućnost ovisi samo o tebi. I pratnji. Nabavi planinarske štapove, dobro će ti doći. Počni od tamo gdje si ovog trena, koristi ono što imaš i uradi ono što možeš. Srećom u planinarskoj ekipi ćeš vjerujem naći i pomoć i podršku koja će ti pokazati da te voli, cijeni i poštuje. Pod uvjetom da zavoliš planinarenje i planine, cijeniš pomoć i poštuješ podršku planinarske ekipe! Pružit ću ti ruku na prvom planinarskom domu ili vrhu gdje se sretnemo.

Priredio: Željko Brdal

Sažete informacije o Radnoj skupini za vođenje osoba s invaliditetom u Komisiji za vodiče HPS-a mogu se pronaći na stranici Planinarenje osoba s invaliditetom.