Izvještaj sa zimskog alpinističkog kampa na Prenju 2015
subota, 07.03.2015.
Fotografije sa zimskog alpinističkog kampa na Prenju 2015
Nakon prošlogodišnjeg kampa na Prenju tijekom kojeg se ozbiljno ozlijedio ponajbolji BiH alpinista, Armin Gazić, trebalo se ozbiljno zamisliti hoćemo li se i ove godine upustiti u organizaciju takve akcije. Iako su sudionici kampa 2014. bili oduševljeni lokacijom i stečenim iskustvima, trebalo se objektivno osvrnuti na sve aspekte i odvagati. Kuća Jezerce se kao baza logora 2014 pokazala neadekvatnom. Radi se o veoma romantičnom mjestu smještenom u samo srce Prenja ali bez adekvatnih uvijeta za smještaj više od dvadeset sudionika kampa. Također, u blizini Jezerca nema drveta za ogrjev, osim mladih bukvi i munika koje nismo željeli nositi na duši. Ipak, želja da još jednom posjetimo Prenj je prevladala. U dogovoru s domaćinima, dogovorena je alternativna i dosta komfornija baza, dom Adnan Krilić na Bijelim vodama, te je objavljen poziv za prijave. Termin akcije bio je 25.2.-1.3.2015.
Cilj kampa bilo je penjanje i druženje s našim domaćinima, BiH alpinistima, u divljem okruženju Prenja. Akcija je namjenjena prvenstveno iskusnijim navezima koji žele okusiti penjanje u planinskom području gdje zimi nema ugaženih staza, nema lavinske prognoze ni internet izvještaja uživo iz smjerova. Pristupi su dugački, logistika kompleksna, osjećaj divljine zagarantiran. Bosna (i općenito Dinaridi) su vjerojatno zadnja preostala divljina u Europi.
Na kampu je sudjelovalo deset sudionika iz Hrvatske, jedan iz Austrije te osam iz BiH. Inicijalno, interes za kamp je bio kudikamo veći, no kako se bližio termin polaska, opadao je i broj prijavljenih sudionika iz Hrvatske. Pretpostavka je da domaći penjači ne vide Prenj kao dovoljno atraktivnu lokaciju koja može pobuditi veći interes i motivirati ljude za sudjelovanje. Sa druge strane, može se primjetiti velik interes među sudionicima kampa 2014. što valjda znači da ima ljudi kojima su takve akcije zanimljive.
Tijekom trajanja kampa vremenski uvijeti nisu išli penjačima na ruku. Vrijeme je bilo promjenjivo sa naoblakom uz pokoji prozor vedrog vremena ali stabilno bez oborina i naglih promjena temperature. Najveći problem bila je slaba vidljivost. Usprkos tome, Željko Bockovac i Lazar Badanjac su 27.2. popeli prvenstveni smjer (Kill Bill) na vrh Kamenac, težine D (po francuskom sistemu ocjenjivanja), najvećeg nagiba 80° te prosječnog nagiba između 45-55°. Dan nakon njih, Orsat Kratofil i Hrvoje Črnjak povukli su još jednu prvenstvenu liniju u Kamencu, Medino okno, M4, 70°/40-50°. Isti navez se dan ranije okušao u Kosom kaminu u Sivadijama ali su morali odustati zbog loših uvijeta.
Zbog velike količine snijega, većina sudionika kampa bila je opremljena turnim skijama. Osim penjanja, napravljeno je dosta zanimljivih skijaških tura, primjerice uspon na Osobac (2030 m) te pokušaj uspona na najviši vrh Prenja, Zelenu glavu 2108 m. Marko Rakovac skijao je s vrha Osobca, fascinantnom telemark tehnikom.
Naši domaćini Džemal Ćesir i Sead Divaković iz Planinarskog društva Prenj te GSS stanice Mostar održavali su kuću toplom i organizirali jedan obrok dnevno. Aida Mujić se pak pobrinula da se osjećamo kao kod svoje kuće.
Akcija je realizirana kroz suradnju Sarajevske škole alpinizma, Komisije za alpinizam i ekspedicije PS F BIH/ PS BiH, Komisije za alpinizam HPS-a i inicijative Penjati se mora.
Sudionici iz Hrvatske:
Lazar Badanjac (HPD Snježnica)
Željko Bockovac (SAK Extrem/PK Split)
Hrvoje Črnjak (AO HPD Željezničar)
Saša Jovetić (AO HPD Matica)
Iva Kaštela (AO HPD Željezničar)
Orsat Kratofil (AO HPD Željezničar)
Marko Rakovac (SO PDS Velebit)
Željka Sokol (AO HPD Željezničar)
Marko Vuković (AO HPD Željezničar)
Željko Žarak (AO PDS Velebit)
Izvještaj napisali: Marko Rakovac i Marko Vuković
