Hrvatski alpinizam pred novim izazovima

petak, 23.09.2011.

Hrvatski alpinizam zadnjih nekoliko godina prolazi kroz razne promjene. Ako izuzmemo ovu godinu koja će nažalost ostati upamćena po smrti Tonija Rosa, Igora Skendera i Martina Užarevića, odličnih mladih alpinista čiji je nagli odlazak velik broj njihov prijatelja u hrvatskoj alpinističkoj zajednici ostavio bez riječi, utjehe i motivacija da bar neko vrijeme odlaze u planine, posljednjih godina su hrvatski alpinisti naredali veliki broj odličnih, izvanserijskih uspona koji se nisu događali već gotovo dva desetljeća, a o kojima se, nažalost, premalo pisalo. Red je da se to ispravi, pa da za početak priče o aktualnim zbivanjima u hrvatskom alpinizmu, podsjetimo na sjajne uspone dvojice trenutno najboljih alpinista u Hrvatskoj – Riječanina Elvin Sindičića i Varaždinca Igora Čorka.

Podvizi vrijedni divljenja

Elvin Sindičić, 31-godišnji član riječkog RAK-a od 2007. godine na ovamo redao je impresivne uspone u suhoj stijeni i ledu i snijegu – većinom prva hrvatska ponavljanja teških smjerova. U navezu s Damirom Behlićem ispenjao je u dvije zime - 2007. i 2008. godine - Levu smer u Mangartu (IV+/2, 65°, UIAA 5+, 1300 m), Kačju slinu (IV/ 4, 80°, M4, 900 m) i Snjeguljičicu (V/5 M5 750 m) u Loškoj steni, Spominsku Smer Saše Kamenjeva u Dolgom hrbetu (IV/M6, 400 m; 5. ili 6. zimsko ponavljanje uopće), te s Domagojem Bojkom (AO Velebit) Bovšku smer u Jalovcu, (IV/AI 5, M, 900 m).

U međuvremenu je u »ljetnim« sezonama također ostvario cijeli niz teških ponavljanja, između ostalog smjerova Comici-Dimai, Cima Grande di Lavaredo, (VI+A0, 500 m, sve u vodstvu), Kunaver-Drašler u Triglavskoj Sfingi (VII+ A0 300 m), Ashenbrenner u Travniku, (VI+ 800 m, sve slobodno, na pogled), Peternelova (VII-, 400 m, slobodno, na pogled) i Helba u Sjevernoj triglavskoj stijeni (VIII, 350 m, slobodno), Via Cassin-Ratti u Cima Ovest di Lavaredo, (VIII-, 400 m, slobodno na pogled), te Via Lacedelli, Cima Scotoni, (VIII, 500 m, slobodno), Steber Šita, (VIII-, 500 m, slobodno), Šimenc-Škarja, Dolgi Hrbet, (VII+, 500 m, slobodno na pogled), Spigolo dei Scoiatolli, Cima Ovest di Lavaredo, (VII A0, 500 m).

Prošle je, 2010. godine cijeli taj niz uspona kulminirao u odličnoj zimskoj sezoni u kojoj je ispenjao neke od smjerova u Julijskim Alpama koji i sami imaju izuzetno mali broj ponavljanja, a stavljeni u niz, čine jednu od najimpresivnijih serija hrvatskih alpinističkih uspona zimi okrunjenu odličnim zimskim usponom u sjevernoj stijeni Špika (V/AI5, 900m), što je jedno od deset zimskih ponavljanja tog smjera uopće. Osim njega s raznim je partnerima, a ponajviše s Davorom Matoševićem iz Poreča popeo Travničku grapu (IV/AI4, 800 m), Grapa med Travnikom i Šitami, (IV/AI4, 500 m) te AC/DC u Mlinarici (WI5, M6, A0, 300 m, sve u vodstvu).

Izuzetno zanimljiv uspon izveo je i ove zime i na Kleku gdje je isključivo tehnikom dry-toolinga ponovio smjer Glava M5/M6, A0, 150 m, što je najvjerojatnije prvo ponavljanje te vrste ovog poznatog smjera. Dobri usponi ostvareni su i na uspješnom prošlogodišnjem zimskom kampu Komisije za alpinizam HPS-a u Mont Blanc masivu na kojem je ispenjano nekoliko velikih klasičnih alpinističkih smjerova u zimskim uvjetima u sjevernim stijenama među kojima vrijedi izdvojiti Lagard Directe u Les Droites 4001 m (IV/4+ 1000 m ; Elvin Sindičić- Davor Matošević), Swiss Route u Les Courtes 3856m (IV/3+, 800 m; Vedrana Simičević-Nina Bernard), te Couloir Couturier, Aiguille Verte 4122 m, (D, 1000 m, Dario Majetić-Miljen Mužević).

Vrhunski rezultati

Drugi veliki »zamašnjak« hrvatskog alpinizma, iako dolazi iz sportsko-penjačkih krugova je Varaždinac Igor Čorko, koji se posljednjih godina specijalizirao za slobodna ponavljanja najtežih klasičnih alpinističkih smjerova u Dolomitima. Ono što mu je pri tome pošlo za rukom svrstava ga u europsku i svjetsku elitu. Prije dvije godine Čorko je slobodno, kao jedan od samo deset ljudi na svijetu popeo slavni smjer Camillotto Pellesier ocjene 8b (u smjeru su klinovi, iako se ocjena prikazuje kao sportsko-penjačka), dugačak 500 metara, u sjevernoj stijeni Cima Grande di Lavaredo. Iste godne, Čorko nakon više pokušaja uspijeva osloboditi i stari klasični Smer norčkov, 300 metara dugačak i ocjene 8a, u sjevernoj stijeni Šita poznat po svojim dotrajalim klinovima. Bilo je to tek četvrto slobodno ponavljanje tog smjera.

Prošle godine Čorko se po tko zna koji put vraća u Dolomite i rješava Superdiretisimu u Cima Grande di Lavaredo (7c, 500m) te legendarni 500-metarski smjer u Cima Ovest, Akut (8a, 500m) u kojem se pored klinova nađe i pokoji spit. U međuvremenu popeo je cijeli niz dugačkih smjerova ocjena 7b naviše, te između ostalog opremio i slobodno ispenjao i novi smjer u Anića kuku ocjene 7c.

Ove je godine, nakon što se vratio s trotjedne penjačke mini-ekspedicije u Turskoj gdje je također popeo cijeli niz teških dugačkih sportskih smjerova, ponovno imao odličnu sezonu u Dolomitima. Oslobodio je poznate smjerove Via Italia (8a, 220 m) i Vint Ani Do (8a+, 350 m).

Novi zamah hrvatskog alpinizma

Treba istaknuti da su u protekle dvije godine hrvatski alpinisti u sve većem broju počeli zalaziti u Dolomite i Alpe gdje su redovno napadani i »oslobađani« smjerovi ocjena VI, VII, a nešto rjeđe i VIII. Najveći broj takvih ponavljanja imala je Sunčica Hrašćanec koja je odličan niz uspona ostvarila prošle godine i u kanadskim Bogaboosima gdje je penjala klasične smjerove do ocjene 5.10 ili pak u Dolomitima gdje je, primjerice, u cijelosti u vodstvu popela Comici-Dimai VII u Cima Grande di Lavaredo. Osim nje, visoke ocjene u klasičnim smjerovima češće su u zadnje vrijeme penjali i Davor Matošević (Picugi Poreč), Krunoslav Užarević (AO Velebit), Damir Behlić (RAK), Marko Martinović i Siniša Alavanja (AO Željezničar), Aleksandar Mataruga (RAK), Martin Užarević (AO Velebit) i Danijel Frleta (RAK), dok je bar još desetak alpinista iz raznih klubova i odsjeka u Alpama ili Dolomitima »pod normalno« napadalo šestice, a još četrdesetak, mahom mladih i perspektivnih pripravnika, i smjerove srednje težine.

Odličnim usponima u suhoj stijeni prošle se dvije godine isticao i pokojni Makaranin Toni Roso, koji je iza sebe ostavio cijeli niz impresivnih, teških prvenstvenih smjerova u stijenama Biokova. Toni je početkom ove godine puno penjao i zimi, pa treba reći da su ovu godinu u alpinističkom smislu i unatoč nesrećama koje su uslijedile obilježili također solidni zimski usponi. Prvo ime tu je svakako bio Domagoj Bojko koji je najčešće u paru s Rosom naredao nekoliko odličnih uspona, pri čemu se ističu Led sa Severa VI/4+ 900 m u Stenaru, te najnoviji hit Dolgog Hrbeta, 1000-metarski ledeni smjer BiK IV/4+.

Svoj »doprinos« dobroj zimskoj alpinističkoj sezoni dao je i dvojac AO HPD-a »Željezničar« Marko Dukši i Marko Vuković koji su između ostalog popeli i Grintovčev steber (IV/4, 250m) i Grapu med Travnikom i Šitami (IV/4, 500m), te navez Krunoslav Užarević i Vedrana Simičević s ponavljanjem Kaminske smeri u Maloj Mojstrovki (III/3, M5, 300 m).

Pojačana alpinistička aktivnost

Treba svakako istaknuti da se pojačana alpinistička aktivnost posljednjih godina da zamjetiti u ogulinskoj i makarskoj sredini i to u smjeru zimskih uspona i visokogorskog alpinizma. Nekoliko zanimljivih prvenstvenih zimskih smjerova u Čvrsnici i okolnim stijenama posljednje je dvije zime ispenjala i »miješana« dalmatinska ekipa pod vodstvom hrvatske alpinističke legende Ede Retelja.

Sukladno napredovanju u alpinističkim usponima i Komisija za alpinizam HPS-a nastojala je prošle tri godine u aktualnom sazivu poboljšati pomalo kaotično stanje stvari kad je o pravilima i alpinističkom školovanju riječ. Izrađen je novi Pravilnik Komisije za alpinizam HPS-a, kao i prijedlog kategorizacije alpinizma kao sporta. U prošloj je godini prvi put nakon pauze duže od jednog desetljeća organiziran seminar i ispit za instruktore, koji se finalizirao seminarom iz zimskih alpinističkih tehnika održanom u ožujku ove godine na Vršiču u Sloveniji. Uvjete za licencu za instruktora alpinizma steklo je 12 kandidata, te je još 7 kandidata za demonstratora ljetnih alpinističkih tehnika. Ove je godine, pod vodstvom Marka Dukšija zgotovljen i novi Poslovnik u kojem je detaljno razrađeno izvođenje ljetne pripravničke alpinističke škole, a u pripremi je i Poslovnik za zimske pripravničke alpinističke škole.

U posljednje dvije sezone intenzivirano je održavanje Lednog kupa Hrvatske, pa su se tako tri do četiri natjecanja kupa i Prvenstvo održavala u razdoblju od prosinca do ožujka. U sezoni 2010/2011 nastupilo je na natjecanjima čak 37 natjecatelja. Kao organizatori pojedinih natjecanja pod koordinacijom Komisije za alpinizam HŠS-a ustalili su se AO PDS-a »Velebit«, SPK »Grip«, SPK »Ogulin« i RAK.

Pod vodstvom Riječanina Damira Behlića »procvjetala« je i reprezentacija RH u Lednom penjanju: Ove sezone (2010/2011) reprezentacija u sastavu Damir Behlić, Aleksandar Mataruga i Lucija Brkan ostvaruje do sad najbolje i za hrvatske uvjete treniranja, izvanredne uspjehe – dvije bronce na natjecanjima Europskog kupa (Behlić u Innsbrucku, te Mataruga u Unkenu), te dva polufinala u natjecanjima Svjetskog kupa (Koreja, discipline težinsko i brzinsko, također Mataruga i Behlić). Behlić i Mataruga su ove natjecateljske sezone ostvarili i do sad najteže hrvatske uspone u opremljenom kratkom dry-tooling smjeru ocjene D11/D12, te D12.

Indikativnim se može smatrati da su posljednje četiri godine hrvatski predstavnici koje je KA HPS slala na zimska i ljetna izdanja jednog od najpoznatijih međunarodnih susreta alpinista u svijetu, BMC International Meet (Domagoja Bojka, Elvina Sindičića, Marka Martinovića, Sinišu Alavanju i Sunčicu Hrašćanec) redovno postizali odlične rezultate u okviru skupa, a smjerovi koje su ispenjali Bojko i Sindičić sa svojim domaćinama spomenuti su i u nekoliko prestižnih svjetskih alpinističkih časopisa.

Treba reći i da je interes za alpinizam u Hrvatskoj iz godine u godinu sve veći, te da je alpinistička zajednica odnedavno bogatija i za Alpinistički klub Zadar koji već radi punom parom. Zbog velike navale zainteresiranih na postojeće alpinističke škole, nastavak uređivanja sustava alpinističkog školovanja koje se zbog prirode same alpinističke aktivnosti mora krajnje odgovorno i ozbiljno shvatiti i usklađivanje normi sa mogućnostima s kojima klubovi i odsjeci raspolažu, jedan je od većih izazova s kojim se Komisija za alpinizam HPS-a nadalje treba baviti.

(priredila Vedrana Simičević, autori fotografija Luka Tambača, Lucija Brkan, Marko Dukši)