Pinklec na pleća...

srijeda, 29.06.2011.

U nedjelju 26. lipnja 2011. održan je planinarski pohod pod naslovom "Pinklec na pleća...", koji je organiziralo svetonedeljsko planinarsko društvo "Pinklec". U pohodu je sudjelovalo gotovo 150 planinara iz petnaestak planinarskih društava. Osim svetonedeljskih, došli su planinari iz Rijeke, Crikvenice, Virovitice, Čakovca, Donje Stubice, Zaprešića, Kutine, Samobora i Zagreba. Bilo je tu malih planinara koji još nisu navršili svoje prvo desetljeće, ali i onih koji su već zagrezli u deveto desetljeće. Pohod su osiguravala dvojica pripadnika samoborske stanice Hrvatske gorske službe spašavanja i jedno vozilo. Intervencije HGSS-a, srećom nisu bile potrebne, a pomoć vozila je zatražilo samo nekoliko starijih planinara, za koje su jako sunce i strmi usponi ipak bili previše.

Nakon pozdravnih riječi domaćina, degustacije kolača i okrijepe pićem dobrodošlice, šarena povorka se uputila iz središta Svete Nedelje prema Padežu, vrlo strmoj šumovitoj padini, koja će razuvjeriti svakoga tko misli da se na svetonedeljskim brežuljcima ne može ozbiljno planinariti. Vrijeme je bilo povoljno pa su planinari već nakon pola sata hodanja, po izlasku iz šume na greben koji povezuje svetonedeljske brežuljke, bili nagrađeni prekrasnim pogledima. Posebno su impresivni bili pogledi sa vidikovca Borovina: Veliki Cirnik, Posavsko hribovje, Boč i Donačka gora u Sloveniji, Maceljska i Cesargradska gora, Strahinjščica i Ivanščica u Hrvatskom zagorju, Prigorje brdovečko i Zaprešić, Medvednica i Zagreb, Turopolje, Pokuplje, Banovina i Petrova gora, Samoborsko gorje i Samobor. A od istočnog do jugoistočnog horizonta nazirali su se vrhovi Papuka i bosanskih planina. Slijedio je put prema Kladju, potom opet strmi uspon prema Konščici i Slavagori. Tu je priređen odmor na seljačkom gospodarstvu, smještenom u slikovitom vikend-naselju Slavagora, te potom nastavak hoda prema Okiću, veličanstvenom stošcu sa strmim padinama i ostatkom tvrđave na vrhu.

Nakon ručka, koji je protekao uz zvuke gitare i uz stare, planinarima omiljene popevke, većina se sudionika pohoda popela na vrh do ruševina okićkoga dvorca. Povratak s Okića do Svete Nedelje je bio organiziran u dvije varijante: pješice preko Svetog Martina pod Okićem i šume Starče ili posebnim autobusom iz Klaka. Većina je odabrala povratak autobusom. Samo je 18 najhrabrijih planinara odlučilo propješačiti još preko 15 kilometara.

U Svetoj Nedelji je umorne, ali vesele planinare dočekao grah kao nagrada za uloženi trud. Za dobar štimung pobrinuli su se članovi Kulturno-umjetničkog društva Strmec, koji su gostima iz raznih krajeva Hrvatske prezentirali folklorno bogatstvo svetonedeljskoga kraja. Maestro Miro Hriberski je sa svojim mužikašima i ovom prigodom iskazao vrhunsko zabavljačko umijeće, a plesačice KUD-a Strmec su dokazale da se Grad Sveta Nedelja ima čime ponositi. Posebno su dojmljive bile scene kad su plesači KUD-a zaplesali s planinarkama, a planinari s plesačicama KUD-a te svečani doček planinara koji su se vratili s Okića pješice nakon prohodanih gotovo trideset kilometara.