Ženski alpinistički kamp u organizaciji PZS

srijeda, 25.09.2013.

Logor je bio organiziran u predivnom austrijskom nacionalnom parku Gesäuse od 5.-8.9. 2013. Cilj ovakvog alpinističkog događaja je da iskusnije alpinistice penju sa alpinisticama pripravnicima u svrhu edukacije i motivacije. Iz Slovenske zveze su prisustvovale poznate alpinistice Monika Kambič, Nastja Davidova, Mira Zorič, Miranda Ortar, Maja Lobnik, Maja Duh i Maria Jeraj.

Prije odlaska u nacionalni park Gesäuse posjetile smo dolinu Maltatal koja spada u centralno istočne Alpe. Želja nam je bila penjati granit pa smo to odlučile i ostvariti! Taj dan smo penjale ‘’Silberglanz’’, ocjene 5a dužine 200 m u sektoru Große Seeplatten.

Nakon ispenjanog smjera nastavljamo vožnju kroz pitoreskne gradiće austrijskih alpi prema NP Gesäuse. Na odredište smo stigle u četvrtak u večernjim satima, te se smjestile u kamp Forstgarten koji je bio baza sva 3 dana logora.

Slovenske alpinistice su stigle malo prije nas, te dignule šatore i isplanirale smjerove za sutra. Prema njihovoj preporuci i mi se također odlučujemo za sektor Kleiner Ödstein (2163mnv) – Südwand, smjer ‘’Gummikiller’’ 4+, dužine 640 m. Riječ je o prekrasnom penjanju po kompaktnim pločama i izraženim radijatorima. Auto smo ostavile nedaleko mjestašca Johnsbach (850mnv), te odradile pristup smjeru za 2h. Pod smjerom smo srele kolegice iz Slovenije koje kreću u smjer do našeg ‘’Südostschulter’’,5, direktnije linije i sa više radijatora.. U smjer smo ušle oko 10:30 h. Donji dio je malo razvedeniji sa nekoliko prečnica, dok je u gornjem dijelu ravnije linije prema vrhu. Svi štandovi su opremljeni spitovima, a međuosiguranja su uglavnom pokoji spit po dužini, te mnoštvo mogućnosti za trad. Prilična vručina južno orijentirane stijene nas je malo usporila u penjanju, te smo na vrhu oko 17h. S obzirom da je pred nama dug i zahtjevan odstup, ubrzo krećemo prema dolje ne bi li uhvatile markirani put prije mraka. Odstup je bio dosta naporan, prema vodiču odpenjavanje ocjene 1-2, 500 m visinske razlike, međutim obje smo se složile da bi to bila konstantna ocijena 2-3 do podno stijene. Na nekim dijelovima riječ je o dosta kršljivoj i eksponiranoj stijeni te je bilo teško održati koncentraciju nakon cijelodnevnog penjanja na suncu i s manjkom vode. No uspjele smo ugledati prvu markaciju prije paljenja čeone lampice. Sretne na uspješno obavljenoj turi, vraćamo se markiranim putem prema autu, ovaj put trčećim korakom u nevjerici koliko energije zapravo još imamo. Dolazimo i do potoka o kojem maštamo posljednjih 3h. S lampicama na glavi stižemo na parking oko 20:30h. Nakon zajedničke večere i kratkog druženja, iscrpljene, ali jako zadovoljne tonemo u duboki san.

Ujutro se dižemo nešto kasnije te planiramo penjanje na stijeni Kalbling (2196nmv) koja zahtjeva mnogo kraću turu od dana prije. Nakon doručka u prekrasnom kampu s pogledom na suncem obasjani Planspitze (2114mnv), odabiremo 2 smjera u sjevorozapadnoj stijeni kojima bismo se popele na vrh Kalblinga. Auto parkiramo kod krasne planinske kuće Oberst Klinke Hütte (1486mnv), te oko 12h krećemo prema stijeni fotogeničnog Kalblinga kojemu dajemo nadimak ‘’Mini Tofana’’. Pristup je trajao oko 1h, a pod stijenom srećemo Miru i Maju D. koje nisu našle planirani smjer, te se grebenom upućuju na vrh Kalblinga. Nalazimo odabrani smjer ‘’Schluchkante’’, 5+, 40m i zaključujemo da je i bolje osiguran nego na skici. Međuosiguranja fiksevevima su nadopunjena ljepljenim ringovima jako tankong profila, koji ne ulijevaju pretjerano povjerenje, ali nismo osjetile potrebu za dodatnim osiguranjima. Smjer ide po samome bridu, te je lijepo eksponiran iako kršljiv u donjem dijelu. Sa vrha tog smjera se nastavlja jaruga iz koje kreću višedužinski smjerovi kojima se dolazi do vrha. Odabiremo smjer ‘’Schritte zum Gipfel’’, 5+, 130 m. Stijena je jako kompaktna, pogled neopisiv, a tišina pod suncem kao stvorena za uživanje. To smo i iskoristile na vrhu smjera te se nekoliko trenutaka zadržale i jednostavno ...uživale. Nakon upisa u knjigu na vrhu odlučujemo se na brzi spust prema autu. Trebalo nam je pola sata trčećim korakom po siparu i livadama.

Sve smo se alpinistice taj dan u kampu skupile nešto ranije, zajedno večerale, veselile se i razmjenjivale priče...Doduše mi smo više slušale, ali sa svakom novom pričom motivacija za penjanjem u nama je samo rasla!

Zadnji dan u kampu smo iskoristile za zajednički doručak, fotkanje i odlazak na obližnje sportsko penjalište. Tamo smo se zadržale 2-3 h nakon čega smo se razišle svatko na svoju stranu u iščekivanju nekog skorog druženja. Pali su i dogovori za nove zajedničke uspone.

Sve u svemu jako lijepo i motivirajuće iskustvo. Hvala Hrvatskom planinarskom savezu na prilici i sponzorstvu, te hvala Vanji na posudbi auta i hvala suncu što je sjalo svakog dana.