Škola planinarskog skijanja Sadnighaus, 29. siječnja do 2. veljače 2025.

srijeda, 12.02.2025.

Komisija za planinarsko skijanje HPS-a je od 29. siječnja do 2. veljače 2025. održala Školu planinarskog skijanja prema programu škole planinarskog skijanja Hrvatskog planinarskog saveza, na lokacijama Astentala. Ishodište je bila planinarska kuća Sadnighaus. U izvođenju škole sudjelovali su kao instruktori pročelnik Komisije za planinarsko skijanje, Tomislav Galić, zatim Vanja Starčević, kao asistent instruktorima Željko Žarak, te u operativnoj organizaciji škole Tihana Ratkajec.

Školu su pohađali i uspješno završili članovi planinarskih društava HPD Biokovo, PD Prelog, PDS Velebit, PD Yeti i HPD Željezničar, a imenom i prezimenom: Goran Divjak, Ivo Frangeš, Ivan Lukić, Valentin Markolini, Ivan Padavić, Saša Sambolek i Mak Sedmak te su stekli stručni naziv planinarski skijaš pripravnik. Prvi dan škole polaznica Karmen Preskar je ozljedila rame te nije bila u mogućnosti završiti školu do kraja.

Sudionici škole su stigli u planinarsku kuću Sadnighaus u srijedu 29. siječnja oko 15.00 sati, smjestili se, večerali i večer je započela sa prvim predavanjima i upoznavanjem.

Četvrtak, 30.1.2025.

Piše: Goran Divjak, HPD Željezničar
Prvi dan škole – Hilmersberg 2673 m

Astental je bočna dolina gornjeg Mölltala. Asten je najviše planinsko selo u Koruškoj i prvi put se spominje u dokumentu kao “Augsten” 1490. godine. Zlato i srebro vađeno je na ispiraonici sve do 19. stoljeća. Do 2005. Micheler je bila najviša škola u Austriji. Planinarsko društvo bečkih učitelja 1926. godine kupilo je šumarski dom u stražnjem dijelu Astentala. Uništila ga je lavina u zimu 1951. Nova Sadnighaus kuća izgrađena je 1957. godine, pola sata hoda više. Kuću je 2001. godine kupila sekcija Alpinističkog kluba Großkirchheim- Heiligenblut-Mörtschach, a 2003. godine je preuređena.

Prvog dana tečaja planinarskog skijanja naši voditelji Tomislav, Vanja i Željko isplanirali su uspon na obližnji vrh Hilmersberg na 2673 m nadmorske visine.
Prekrasan sunčani dan sa temperaturom malo ispod ništice činio se kao idealan za početni uspon čija „špura“ u početku ide blagim usponom, a nakon cca 1 km kreće i strmiji dio sve do vrha.
Prvi odmor nakon cca sat vremena ispred drvene kolibe koja je na tracku pokazuje nam tempo od cca 400m visinske razlike, što nije loše za grupu od 11 ljudi.
Nastavljamo uspon do vrha gdje svi zajedno uživamo u pogledu na susjedne vrhove od kojih se naravno ističe Grossglockner, najviši vrh Austrije. Nakon kratkog odmora skidamo kože sa skija, prebacujemo vezove u ski mod i lagano krećemo prema dolje.

Kako dulje vrijeme nije padao snijeg, a lijepo i toplo vrijeme učinili su svoje uvjeti na silasku su bili izazovni, malo „korice“, malo pršića i na kraju mokri snijeg. Također dijelovi staze bili su čak i ogoljeni do trave što je doprinijelo padom i težom ozljedom naše drage Karmen. Srećom, odličnom reakcijom naših instruktora, posebice dr. Vanjom, pacijentica je zbrinuta, rame je imobilizirano i Karmen je uspješno, samostalno sišla u podnožje u naš planinarski dom demonstrirajući pritom nevjerojatan prag boli jer se kasnije doznalo da joj je rame slomljeno na četiri mjesta.
Prvi dan je tako završio sa malo tuge jer smo ostali bez jedinog ženskog člana tima, a opet sa osmijehom na licu gledajući prekrasni pejzaž koji nas okružuje.

Petak, 31.01.2025.

Piše: Ivan Lukić, HPD Biokovo
Drugi dan škole - Stellkopf 2852m

Nakon jučerašnjeg dana i dijela neprospavane noći trebalo se pokrenuti i trgnuti za slijedeći uspon. Čekao nas je uspon na Stellkopf (2852m) sa visinskom razlikom od nešto preko 1000 metara.
Tomo i ja smo odveli Karmen do rampe koja se nalazi 1,7 km niže od Sadnighausa gdje ju je čekao suprug. Oni odlaze za ZG, a mi se vraćamo gore gdje nas čekaju ostali. Uskoro započinjemo uspon. Ovaj put radimo provjeru LPP-ova s jednom provjerom.
Krećemo se poznatim dijelom puta do križanja nakon kojeg nastavljamo sjeveroistočno prema Krollalmu. Nakon otprilike 2km relativno horizontalnog kretanja u kojem smo se popeli samo 100njak visinskih metara, slijedi nam kontinuirani uspon do vrha i preostalih 900 visinskih metara. Polako se uspinjemo južnim padinama na kojima značajno nedostaje snijega tako da se povremeno krećemo po travi i kamenju. Nakon nekog vremena izlazimo na osunčani dio planine gdje nas zasljepljuje bjelina snijega. Prilagođavamo se novonastalim uvjetima i krećemo dalje. Uživamo u nestvarnim prizorima planina oko nas.

S obzirom na to da je temperatura visoka, snijeg se počinje lijepiti za kože te nakon nekog vremena zastajemo i radimo kratku pauzu. Skidamo led sa koža i mažemo ih voskom.
U tom trenutku do nas je stigao Željko koji se morao vratiti do spomenute rampe i preparkirati auto. Kratko nas je odmjerio i nastavio dalje sa usponom.
Nastavljamo i mi, ali teško lovimo Željkov ritam. Ipak, nakon nekog vremena izlazimo na sedlo Butzenhorl i preostaje nam još oko 120 visinskih metara.
Dolazimo pod sami vrh gdje odlažemo skije. Nakon toga se pažljivo penjemo vršni greben preostalih 20ak metara bez skija. Slikamo se i spuštamo na niži nivo na kojem radimo tranziciju i pripremu za spust. Spuštamo se i uživamo u skijanju.

Nakon dijela spusta zastajemo, radimo kratku pauzu i dogovor za 1. lavinsku vježbu na terenu. Instruktori se spuštaju niže do točke gdje ih ne vidimo i rade pripremu, odnosno zatrpavaju LPP-ove. Mi polaznici smo na višem terenu i ležerno razgovaramo. Nedugo potom ugledamo Vanju i vidimo da nešto gestikulira. Pokušavamo razumjeti što nam govori. Shvaćamo da treba krenuti sa potragom. Krećemo….
Početak potrage je kaotičan. Nastao je nesporazum oko toga tko treba voditi akciju potrage. Djeluje mi da se sve odvija stihijski, ali uskoro čujemo signal prvog LPP-a i jedan dio ekipe se odmah usmjerava prema njemu. Ostatak grupe se odmah prebacio na potragu drugog LPP-a.
Ivo, Markolini i Mak nedugo potom pronalaze prvi LPP. Instruktori snimaju i smiju nam se. Goran uskoro dobiva signal drugog LPP-a. Krećemo brzo prema njemu. U tom trenutku ugledam Željka kako se smije i shvaćam da smo promašili. Kretali smo se prebrzo i signal je ostao iza nas. Ivan i ja smo otišli prenisko i sad se moramo vraćati gore. Pokušavam se svim silama popeti na viši nivo i ponovo mi kreće curiti znoj sa čela. Saša i Goran se probijaju kroz duboki snijeg do drugog LPP-a. U trenutku kad sam se napokon popeo, Goran i Saša pronalaze drugi LPP. Ukupno 12minuta. Ipak smo zadovoljni jer je ovo prva praktična vježba.
Kratko komentiramo i spremamo opremu u ruksake. Nastavljamo spust.
Pažljivo tražimo prolaz za dolje kako ne bismo otišli prenisko i kako se ne bi morali dodatno penjati. To nas dovodi do vrlo nezgodnog, strmog terena gdje je nedostajalo snijega. Skijamo po snijegu, travi i kamenju. Priječimo većinu spusta. Napokon dolazimo do poznatog dijela i odskijavamo zadnjih kilometar i pol do Sadnighausa.
Na parkingu se svi oduševljeno pozdravljamo jer je iza nas zahtjevna i zanimljiva skijaška tura.
Nakon kratkog odmora slijede predavanja i večera. Poslije večere nastavljamo s predavanjima. Na kraju dana pregledavamo video s 1. lavinske vježbe i umiremo od smijeha.

Subota 1.2.2025.

Piše: Ivan Padavić, PD Prelog
Lavinske vježbe

Nakon tri dana sunca, subotnje jutro osvanulo je s gustom maglom. Što zbog loše vidljivosti, što zbog već djelomično akumuliranog umora, odlučujemo se za kraći uspon, samo jedan sat uspona od Sadnighausa. Cilj nam je posljednja pastirska koliba koja nam je u većini uspona služila kao stanica za okrijepu i skidanje suvišnih slojeva odjeće.
Odmah nakon dolaska krenuli smo na prvu vježbu: Izrada lavinskog presjeka i analiza slojeva. Pošto snijega nije bilo dovoljno na svim mjestima, uspjeli smo pronaći sektor pored kućice sa napuhanim snijegom, gdje je vježba bila rubno izvediva. Tomislav je napravio stup i pokazao nam koji slojevi su problematični, što se uporebom lagane sile iz zgloba i potvrdilo.
Dok smo radili lavinski presjek, Vanja i Željko su odskijali niže niz padinu i zakopali prvi niz LPPova, i bili smo spremni za našu drugu vježbu taj dan - traženje nestalih u lavini. Vrlo brzo došla je informacija da su 2 zatrpana, te smo uz kratak dogovor krenuli u potragu.

• Svi stavljamo LPPove u search
• Krećemo lagano niz padinu dovoljno razmaknuti da pokrijemo što veće područje
• Prvu sondu nalazimo vrlo brzo, a uskoro je pronađena i druga.

Nakon kratke analize vježbe i odmora, Vanja i Željko ponovno zakopavaju uređaj i ovaj put nam dodatno kompliciraju novu potragu.
Na “tečnom njemačkom” čujemo uzvik: „Hilfe! 4 Personen in der Lawine!“
Kao i prošli puta, krećemo u potragu vrlo brzo, razmaknuti po padini, u laganom skijanju prema dolje. Vrlo brzo nalazimo prva 2 prijemnika. Nakon toga dio ekipe počinje tražiti fantomski signal koji je dolazio od jednog od naših uređaja koji je u to vrijeme bio u search modu. Dok ostatak ekipe uspješno nalazi 3 uređaj. Sa četvrtim uređajem se dugo mučimo, ali ga na kraju pronalazimo ugašenog. Ugašeni uređaj poslužio je kao primjer koliko je teško pronaći nekoga tko nema LPP.
Skijamo po magli do Sadnighausa gdje nas čeka zasluženi odmor i sauna, te potom nastavak predavanja i večera.

Nedjelja 2.2.2025.

Piše: Saša Sambolek, PD Yeti
Uspon na Kluidhöhe 2579 m

Nas sedam polaznika škole planinarskog skijanja, uz tri instruktora, krenuli smo na posljednji izlet ovogodišnje škole planinarskog skijanja. Odredište je bio vrh Kluidhöhe, visok 2579 metara, a polazište je bilo planinarska kuća Sadnighaus na 1880 metara nadmorske visine.
Polazak je bio zakazan za 8:30 sati, a s obzirom na sunčano vrijeme bez vjetra, dan je obećavao savršeno planinarsko skijanje. Temperatura je bila nešto ispod 0°C, što je bilo idealno za skijanje.
Uspon na Kluidhöhe bio je dugačak oko 5 kilometara i trajao je oko 2 i pol sata, uključujući odmore. Po dolasku na vrh, sudionici su bili nagrađeni spektakularnim pogledima na cijelu Goldberggruppu i najviši austrijski vrh, Grossglockner. Bio je to trenutak za divljenje prirodnoj ljepoti i uspjehu koji su polaznici postigli tijekom uspona.
Prilikom spusta, uživali smo u mekom pršiću, što je omogućilo izuzetno uživanje u skijanju. Iako je u donjem dijelu staze snijeg bio nešto lošiji, to nije umanjilo ukupni dojam, te su svi bili zadovoljni uvjetima.
Nakon povratka s ture, slijedila je ceremonija dodjele uvjerenja o stečenom nazivu „planinarski skijaš pripravnik“. Ovo je bio značajan trenutak za sve sudionike, jer je predstavljalo završetak ovogodišnje škole i potvrdu stečenih vještina u planinarskom skijanju.
Nakon dodjele uvjerenja svi su se uputili na povratak prema Hrvatskoj. Iako je put bio dug, svi su se sudionici sretni i zadovoljni vratili kućama, s novim iskustvima i uspomenama na predivne trenutke provedene u prirodi i odličnom društvu.

Zahvaljujemo svim polaznicima na pisanju izvještaja i ustupljenim fotografijama i video materijalima.

Komisija za planinarsko skijanje, Tomislav Galić i Tihana Ratkajec