Nepoznato o poznatom: Petar Zoranić
ponedjeljak, 07.10.2024.
Hrvatska planinarska književnost započela je 1536. godine. Tome možemo zahvaliti potomku ninskog ogranka plemićke obitelji iz Like, rođenog oko 1508. godine, Petru Zoraniću. Iako su o njemu arhivski zapisi dosta oskudni, saznati se može sasvim dovoljno, uglavnom kroz pretpostavke.
Planina">
Zoranićeve „Planine“ osim što su prvi hrvatski roman, iako pisan prozom i stihom, ujedno je i prva planinarska knjiga na svijetu. Pun naziv joj je „Planine, ke zdarže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i diklic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu“.
Kroz 24 poglavlja opisuje sedmodnevno putovanje pastira Zorana koji se zadarskim zaleđem, Velebitom i Dinarom, kreće tražeći objašnjenja za neuzvraćenu ljubav. Zaključiti se da da je nesretna ljubav povela ga u planine.
U „Planinama“ opisuje detaljne lokacije zadarskoga zaleđa s osvrtom na povijesne prilike, a ujedno opisuje i neka mitska bića, koja mu na njegovom putovanju pomažu da spozna Božju milost.
Koristi mitologiju kako bi opisao bogatu povijest našeg kraja, pritom donoseći prve bilješke o velebitskom kraju i njegovim stanovnicima. Pokušava probuditi ljubav prema domovini i rodnom kraju upozoravajući pritom na opasnosti od osmanlijskih osvajanja.
Može se zaključiti da je glavni motiv ovog djela rodoljublje stoga su ga prozivali i »najhrvatskijim i najrodoljubivijim djelom« hrvatske književnosti. U djelu se bavi i istraživanjem toponima te navodi i točna imena na terenu od kojih su neka sačuvana i danas.
Osim što sam naziv djela „Planine“ upućuje čitatelja o sadržaju, Zoranić donosi svjedočanstva o tome kako su ga planine potaknule i pružile mu nadahnuće za pjesništvom. Čitatelj kroz opise njegova puta Velebitom i Dinarom spoznaje da su mu upravo planine utočište za slobodu misli i osobnog mira kojeg pronalazi otkrivanjem krajolika, upoznavanjem njenih stanovnika i tradicije.
Najpoznatiji dio ovog pastirsko alegorijskog romana je ulomak „Perivoj od Slave“, u kojem se spominje žal vile Hrvatice na pomalo zaboravljenu književnost hrvatskog jezika, a dotiče se i samog Zoranića kao autora „Planina“ i još dvaju djela koja nisu sačuvana, „Ljubvenoga lova“ i „Vilenice“.
Petar je „Planine“ posvetio svom učitelju, ninskom kanoniku Matiji Matijeviću, dok u završnom dijelu govori i o ninskom biskupu Jurju Divniću za kojeg se smatra da je jednako tako imao važnu ulogu u Zoranićevu životu.
„Planine“ je dovršio 20. rujna 1536., a tiskane su 12. svibnja 1569., nakon piščeve smrti, u tiskari Domenica Farrija u Veneciji gdje je istovremeno tiskana i Danteova „Božanstvena komedija“.
Ostati će misterij oko vremena Zoranićeve smrti, budući nikakvih zapisa o tome nema ili nisu pronađeni, stoga se uzima o obzir razdoblje od 1543. i 1569. godine.
Kroz „Planine“ ostavlja pisani trag o planinarskoj aktivnosti na hrvatskom tlu uzdižući time planinarstvo svoje domovine na svjetsku razinu.
U znak hvale na ovo vrijedno djelo, na poticaj planinara, jedan velebitski vrh u blizini Vaganskog vrha dobio je ime Zoranićev vrh (1712 m).
Sačuvan je samo jedan izvorni primjerak koji se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Izvori:
- Zoranić, Petar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024.
- Povijest hrvatskoga jezika: izbor djela od 13. do 19. stoljeća | Planine / Petar Zoranić (nsk.hr)
- HP 2018/05
