Izvještaj s trećeg jubilarnog kampa Moje prve Alpe, 20.-23.6.2024.
ponedjeljak, 22.07.2024.
Matematika Mojih prvih Alpi 2024 = 13 polaznika kampa, 17 asistenata, 35 smjerova & 5 prijatelja kampa :-)
Treći kamp Moje prve Alpe se drugu godinu za redom održao na istim lokacijama. Organizatorska postava ista - Tea Čalogović, Jelena Cerinski i ja. Jer zašto kvariti provjerenu kombinaciju!
Prvi dan proveli smo na Vršiču, a ostale dane u dolini Belih voda s bazom u Brunnerici. Ova kombinacija se i ove godine pokazla kao top izbor jer Brunerica nas dijeli “samo” sat, sat i pol od nama zanimljivh smjerova i pruža odličnu bazu za druženje, rekuperaciju i planiranje penjanja za idući dan.
Osim super penjanja o kojem možete pročitati u nastavku izvještaja, ove godine smo Jelena Cerinski, Ivona Baniček i ja odlučile demonstrirati važnost gastro-alpinizma te su u subotu navečer kao desert napravljene palačinke za sve!
Ovaj kamp bi ocijenila ocjenom vrlo dobar (4) i to samo zato jer nam je sveukupni dojam malo umanjilo to što su Ivana Mance i Ivona Baniček zbog manjih ozljeda morale napustiti kamp u subotu navečer. Mance je na ruku pao kamen pa je morala ići na šivanje. Ivoni je na odstupu pao kamen na stopalo koje je odmah nateklo te se odmah uputila na hitnu na snimanje. Cure su prošle s lakšim ozljedama i želimo im brzi oporavak!
Skupilo nas se iz AO Velebit, AO Mosor, AO Željezničar, RAKa & AO Matica. Sudionici kampa: Petra Vižintin, Ante Brizić, Perica Zrnić, Val Đurvić, Lana Šokota, Ana Rubin, Lucija Antić, Mislav Maleković, Sven Juraj Fijan, Dora Gorjan, Petra Cik, Andreja Topolovec, Diego Vižintin, Goran Glumac, Ivan Sabolić, Ognjen Bogović, Ivona Bogović, Jelena Cerinski, Tina Lepri, Lukas Grbac Lacković, Ivona Baniček, Martin Zajšek, Tea Čalogović, Romana Večerić, Jakov Budić, Ivana Mance, Žina Kožina, Nataša Petrin & Tea Glumac. A kamp su došli podržati i Mirela Rakocija, Borna Vukadinović, Leonardo Grubelić, Jerislav Bobić & Antonija Viljac.
Hvala svima od srca - i tečajcima i asistentima i prijateljima kampa.
I u ime svih sudionika, željela bi se zahvaliti Komisiji za alpinizam HPS-a na podršci ovog predivnog kampa.
Što se kuha za iduću godinu to još nitko ne zna, ali vidimo se!
Što su drugi rekli pročitajte u nastavku:
Petra Cik
Kad sam vidjela da počinju prijave za kamp Moje prve Alpe odmah sam se odlučila prijaviti. Nikad nisam bila u Alpama i sam pogled iz auta prema tim ogromnim planinama mi je ulio beskrajnu sreću, veselje i uzbuđenje, ali istovremeno ogromno strahopoštovanje i neku mirnoću istovremeno.
Sve mi je bilo toliko novo.Od pristupa po snežišću, kompliciranije orijentacije-od samog pronalaska staze, planine, vrha, smjera.., dugi i teški pristupi i odstupi, kakva je stijena, hodanje do Brunnerice kad sam mislila da bum umrla, tuš u mokrom kaminu, krušljivost stijene..., ali svaki put kad bih okrenula glavu zastao bi mi dah od ljepote pogleda.
Definitivno se čovjek poželi vratiti natrag kad ima ovakav uvod u Alpe. Nadam se da skorašnjem povratku.
I najvažnije ljudi koji su svi ovdje bili s istim motivom - ljubav prema planini. Imala sam priliku biti s odličnim asistentima i ekipom u navezi i zato im hvala.
Darko Kožina
Godinu dana sam razmišljao o povratku na stijene Riobianca.
Impresivni pogledi koje dobiješ na vrhovima 'Cima' nakon popetih smjerova govore više nego natipkanih 1000 riječi.
Prvog dana kampa smo penjali smjerove Nad Šitom Glave i Male Mojstrovke gdje su polaznici svih alpinističkih odsjeka mogli osjetiti pravu alpsku stijenu Slovenije. Kraći pristupi i odstupi za prvi dan su bili dovoljno zahtjevni obzirom da se kamp selio na prekrasnu planinarsku kuću Brunericu do koje je trebalo doći sa kompletnom opremom za sljedeća 3 dana.
Ostale dane penjali smo popularne smjerove Riobinaca, i to uglavnom čiste klasične smjerove gdje je dobrodošao koji klin i kladivo. Totemi, frendovi, čokovi, kevlarice, sve se to koristilo u prekrasnim alpskim smjerovima i prepričavale dogodovštine iz smjerova navečer u 'Brunerici' uz kuhanje večere i druženje svih polaznika i asistenata.
Koncept kampa je odličan, stijene i smjerovi prekrasni, pogledi nevjerojatno divni, društvo odlično. Ne znam što poželjeti više od ovog.
Probudiš se uz poglede na stijene, piješ kavu i gledaš smjer i vrh koji ćeš penjati na preko 2000 metara. Topšit.
Sad opet čekanje godinu dana do novog kampa. Jer smjerova za popeti još ima puno.
Ana Rubin
Završila je škola i sad bi tribalo koristit to naučeno. Triba ić penjat. A kad se već radi o alpinističkoj školi, bia bi red penjat u Alpama. I eto prilike - HPS organizira kamp Moje prve Alpe. U iščekivanju je bilo podjednako i treme i nervoze jer iden na nepoznat teren, s ljudima koje ne znam. Putovala sam s Leom i Antonijom i nakon upoznavanja tu sam odmah vidila da ce ovi kamp bit super i trema je nestala. Dobar osjećaj se nastavia nakon upoznavanja Zeke i Matije. Penjali smo Juševa smer, dečki su me pazili ko kap vode na dlanu. Daljni doživljaj kampa je bia u istom doživljaju. 2 i 3. Dan smo penjali rampe. Svi asistenti su bili dragi, raspolozeni, veseli, puni ohrabrenja. S njima sam se osjećala ko bubreg u loju. Vidilo se da znaju šta rade i svakom svojim postupkom su mi uljevali povjerenje. Bio mi je gušt i zadovoljstvo s njima penjat. Jutra smo provodili uz heljdicu, kašicu i pripreme za uspon. Večeri smo provodili okupljeni ispred doma prepričavajući doživljaje, smjerove i planirajući sljedeće pothvate. Kamp je na kraju ispao pun pogodak, upoznala sam krasne ljude, naučila mnogo toga. Vrime je proletilo dok si rekao keks. Kući se vraćam sretna i ispunjena.Veliko hvala svim asistentima sto su nesebično odvojili svoje vrime za nas početnike. Hvala im na strpljenju i ohrabrenju. Primjer ste i poticaj za nastavit dalje.
Martin Zajšek
Moj put je zapravo počeo još par dana ranije, kada sam se Matijom (AOM) zaputio u Novu centralnu smer u Velikoj Babi. Sutradan smo, umorni od silnog tabananja, izabrali Pocarsku smer u Maloj Mojstrovki, da bi se u četvrtak priključili ostalim sudionicima MPA koji su također stigli na Vršič. Tu smo u navez primili Anu (AO Mosor) te penjali Juševu smer u Nad Šitom Glavi.
I napokon, nakon mnogo propuštenih prilika u zadnjih 10-ak godina, stižem i na Rio Bianco. Rifugio Brunner, naša baza sljedeća tri dana, smještena je u zaista prelijepom ambijentu, ali pristup potvrđuje da se za neke ljepote treba malo i namučiti. U petak penjem Severni raz sa Petrom (RAK) u dobrom društvu Romane i Vala te Borne i Mirele. U subotu ipak uzimam dan odmora, no ni tu uzbuđenja nije nedostajalo.
Sve u svemu, drago mi je da sam konačno otkrio čari ovog dijela Alpi, a pogotovo što sam bio dio jedne ovako dobre ideje koja se uspješno provodi evo već treću godinu. Okupljena ekipa, i polaznici i asistenti, je stvarno bila top. Naravno, velika pohvala organizatoricama!
Lana Šokota
Od 20.-23.6.2024., treću godinu za redom održan je alpinistički kamp „Moje prve Alpe“. Još prijašnjih godina čitala sam neke izvještaje i već tada kroz tekstove sudionika zaključila koliko je ovo jedna super inicijativa- a ove godine sam imala priliku i osobno se u to uvjeriti. Čim sam vidjela da su prijave otvorene, odmah sam se prijavila i najavila svoju odsutnost taj vikend. Ništa se ne prepušta slučaju. :D
Moje prve Alpe bile su, očekivano, predivno iskustvo. Mislim da svatko ima neki svoj „cilj“ ili nešto što možda želi utvrditi ili usavršiti dolaskom na kamp. Bilo je puno tečajaca koji su tek/ nedavno završili školicu a ovakav kamp je savršen za njih jer im se pruža potpuni doživljaj u „sigurnijim uvjetima“- gdje kroz mentorirane uspone iskusniji penjači uvode mlade u taj novi svijet. Netko uživa u ambijentu, u prirodi i društvu, netko se želi osloboditi straha, netko je znatiželjan je li nešto kao što je penjanje u Alpama uopće za njega.
Meni je osobno, iako imam nekakvog penjačkog iskustva, ovaj kamp bio izuzetno koristan jer nemam iskustva u penjanju klasičnih smjerova. Na kampu sam htjela što više vježbati postavljanja vlastitih međuosiguranja i izradu sidrišta u realnim uvjetima na stijeni, za što sam naravno imala prilike. Svi asistenti s kojima sam penjala odgovorili su na svako postavljeno pitanje, komentirali smo opcije, zašto je nešto bolje nego nešto drugo za određenu situaciju. I to je razlog zašto su Moje prve Alpe tako super! Svatko može profitirati na svoj unikatan način. Malo narasti u željenom smjeru.
Ipak, kad se navečer svi skupimo uz plamenike, instant večeru iz vrećice, s licima umivenim svježom vodom iz potoka i bez mobitela i ikakvog signala… Opet se svi razlozi svode na onu srž svega- a to je ljubav prema penjanju, prirodi i divnim ljudima.
Moje prve Alpe razlog su da je moje prvo iskustvo penjanja u Alpama bilo bolje nego sam mogla zamisliti. Hvala vam!
Smjerovi & naveze:
Četvrtak 20.6.2024
- Žina Kožina, Petra Cik & Helena Bauer - Kranjska poč, Nad Šitom Glava sjeverna stijenaC
- Ivana Mance & Dora Gorjan - Bitka, Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
- Jelena Cerinski & Ante Brizić - Bitka, Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
- Lukas Grbac Lacković & Val Đurvić - Kamenkov kamin, Violinca & Karolinca (do pola), Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
- Ivona Baniček & Lana Šokota - Pocarska, Mala Mojstrovka (Grebenc)
- Romana Večerić & Mislav Maleković - Pocarska, Mala Mojstrovka (Grebenc)
- Leonardo Grubelić & Antonija Viljac - Pocarska, Mala Mojstrovka (Grebenc)
- Tina Lepri & Perica Zrnić - Steber ob Kaminkovom kaminu, Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
- Martin Zajsek, Ana Rubin & Matija Cecić - Juševa smer, Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
- Jakov Budić, Sven Juraj Fijan & Andreja Topolovec - Smer Dr. Dolharja, Mala Mojstrovka (Grebenc)
- Nataša Petrin & Diego Vižintin - Smer Dr. Dolharja, Mala Mojstrovka (Grebenc)
- Tea Čalogović, Lucija Antić - Kranjska poč, Nad Šitom Glava sjeverna stijena
- Mirela Rakocija & Borna Vukadinović - Kranjska poč, Nad Šitom Glava sjeverna stijena
- Tea Glumac & Petra Vižintin - Violinca, Nad Šitom Glava jugozapadna stijena
Petak 21.6.2024.
- Romana Večerić & Val Đurvić - Sjeverni Raz, Cimma alta di Riobianco
- Martin Zajšek & Petra Vižintin - Sjeverni Raz, Cimma alta di Riobianco
- Mirela Rakocija & Borna Vukadinović - Sjeverni Raz, Cimma alta di Riobianco
- Jelena Cerinski, Petra Cik & Mislav Maleković - Diretissima, Cima delle Cenge
- Ivana Mance & Ante Brizić - Diretissima, Cima delle Cenge
- Tea Glumac & Lana Šokota - Diretissima, Cima delle Cenge
- Leonardo Grubelić & Antonija Viljac - Rampa orientale, Vetta Bella
- Ivona Baniček, Ana Rubin & Diego Vižintin - Rampa est, Mala Lojtrica
- Tina Lepri, Lucija Antić & Andreja Topolovec - Rampa est, Mala Lojtrica
- Nataša Petrin & Sven Juraj Fijan - Bulfoni-D'Eredita, Cimma Piccola della Scala
- Darko Kožina, Dora Gorjan & Perica Zrnić - Piemontese Ive, Cima Piccola della Scala
Subota 22.6.2024.
- Nataša Petrin, Val Đurvić & Petra Cik - Južni kamin, Vetta Bella
- Romana Večerić, Leonardo Grubelić & Borna Vukadinović - Južni kamin, Vetta Bella
- Tina Lepri, Petra Vižintin & Ante Brizić - Piemontese Ive, Cima Piccola della Scala
- Ivan Sabolić & Lana Šokota - Piemontese Ive, Cima Piccola della Scala
- Goran Glumac & Mislav Maleković - Via Bulfon-Perissutti (Parete Sud), Pan di Zucchero
- Ivona Bogović & Perica Zrnić - Diretissima, Cima delle Cenge
- Ognjen Bogović, Andreja Topolovec & Jerislav Bobić - Diretissima, Cima delle Cenge
- Ivona Baniček, Ana Rubin & Lucija Antić - Zahodna rampa, Vetta Bella (samo prvi cug pa abseil)
- Tea Glumac & Dora Gorjan - Zahodna rampa, Vetta Bella (samo prvi cug pa abseil)
- Darko Kožina & Helena Bauer - Sjeverni Raz, Cimma alta di Riobianco & Južni kamin, Vetta Bella
Tekst: Tea Glumac, u ime Komisije za alpinizam