Nepoznato o poznatom: Jakob Mihelčić
četvrtak, 11.07.2024.
Jakob Mihelčić rođen je u Begovom Razdolju, najvišem naselju u Hrvatskoj (1060 m), 8. srpnja 1858. godine. Uz njegovu je pomoć zaslužni planinar i botaničar Dragutin Hirc 28. srpnja 1899. godine spoznao put kroz predjele Bijelih stijena pa i na sam vrh, a pošli su na taj put iz mjesta Jasenak. Tom prilikom je Hirc otkrio bjelolist („svileni bjelolistac“ po Mihelčiću). Put kojega je Mihelčić pokazao Hircu pa i sam prolaz kroz veličanstvene Bijele stijene, ustanovljen je sasvim slučajno, kada je zajedno s drugim lugarom Ivanom Karlovićem od strane Razdolja pratio trag medvjeda. Trag medvjeda proveo ih je kroz mjesta koja su smatrana nedostižnima i neprohodnima. Tim pothvatom lugari su učinili veliku uslugu planinarstvu i turizmu tog kraja. Ujedno je Dragutin Hirc prvi opisao Bijele stijene u svojoj knjizi „Gorski kotar“, a poslije i u „Zemljopisu Hrvatske“ te time Stijene otkrio planinarima i prirodoslovcima. Nekoliko godina kasnije, Mihelčić je na Bijele stijene vodio i Miroslava Hirtza (sin Dragutina Hirca) te Josipa Poljaka. Miroslav ga tom prilikom opisuje kao državnog nadlugara, vrijednog i iskusnog planinara, penjača i lovca. Jakob Mihelčić je postavio prve korake planinarstvu i u Samarskim stijenama. Kao lugar radio je od 1885. godine u Kraljevskoj šumskoj upravi Mrkopalj. U spomen na njegov doprinos tome kraju, Odbor Kapelskog planinarskog puta, dao je planinarskom skloništu podignutom 1968. godine uz najviši greben Bjelolasice, iznad Vrbovske poljane, naziv Planinarsko sklonište Jakob Mihelčić.
Donosimo citat iz članka u Lovačko-ribarskom vjesniku iz 1932. godine:
„Jasno je, da je Mihelčić hodajući kroz dugi niz godina po tim kraškim planinama i teškom terenu a naročito prevaljujući po visokom snijegu na krpljama i na skijama nevjerojatne ture navukao dosta kostobolje. Ali u glavnom on je bio uvijek zdrav i cio duhom i tijelom. Zadnjih godina poboljevao je na želucu i navodno je imao raka u želucu. Kad ga je polovicom januara ove godine jače stislo, nije lijegao, već je radio i turpijao. Imao je u popravku tri puške i dva revolvera i još je 17. januara 1932. govorio: samo da mi je ovo još izravnati. Ali nije dospio, jer je slijedećeg dana umro u sedamdeset i petoj svojoj godini. Došla smrt i prevarila ga, kako kaže nas narod. U radu je živio, u radu je i umro. Lijepa je to smrt. Dne 19. januara 1932. podigli su mrtvo tijelo nadlugara Mihelcica njegovi drugovi i na svojim ga ramenima odnesli iz Begova razdolja u Mrkopalj te sahranili na mrkopaljskom groblju kod crkve Majke Božje, podno vječno lijepe Stražačke kose.
Izvor:
- HP1923/07, HP1928/05, HP1999/07-08, HP1999/10, HP2018/03, HP 2020/03
- https://www.dinarskogorje.com/viscaronnjevica.html
- Begovo Razdolje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. https://www.enciklopedija.hr/clanak/begovo-razdolje
