Održan 12. pohod po Istarskom planinarskom putu

ponedjeljak, 18.03.2024.

U nedjelju 10. ožujka 2024. u organizaciji Istarskog planinarskog saveza (IPS) te uz suorganizaciju planinarskih društava Pazinke iz Pazina i HPD Planik iz Umaga, održan je 12. pohod po Istarskom planinarskom putu (IPP). Ovoga puta, statutom utvrđeni redoslijed pohoda ponudio je trasu IPP-a od Bračane preko Čabrnice, Zrenja, Pietrapiloze do Bračane.

Na polazištu kraj restorana „Old River“ (ušće Bračane u Mirnu), uz planinare suorganizatore pohoda HPD-a „Planik“ iz Umaga i Pd Pazinke iz Pazina, pristigli su i planinari iz Pd Glasa Istre, Pd Skitaci iz Labina te Pd Knezgrad iz Lovrana. Prognoza nije bila obećavajuća pa je vjerojatno i to utjecalo na manji broj učesnika pohoda. No, uprkos najavljenoj kiši, svi planinari koji su se odlučili doći na pohod došli su vedra srca. Ovaj put se pokazala točnom tvrdnja kako za planinare ne postoji loše vrijeme, već samo loša oprema.

Na startu, kod restorana Old river, okupilo se 42 učesnika pohoda.

Predsjednik IPS-a, Goran Šepić, obratio se planinarima sa riječima pozdrava i zahvale. Posebno se zahvalio domaćinu HPD Planiku koji i održava ovu stazu, a koji je i suorganizator ove manifestacije. Zahvalio se i planinarskim vodičima iz iz Pd Pazinke koji imaju zadatak brinuti o sigurnosti svih sudionika pohoda.

Vesela družina krenula je uz prve kapljice sitne kiše, predvođena Goranom Šepićem. I dok je predsjednik bio na čelu kolone i brinuo o stazi, dopredsjednica Patricija Jedrejčić, bila je zadužena da sve drži pod kontrolom, na kraju kolone.

Okupljene su bodrili i brinuli o njima vodiči Loredana Šperanda, Sonja Levak, Estrelita Belušić, Goran Kliman i Igor Gržinić.

Staza kreće naglo strmo pa sve do prvog Vidikovca i kontrolne točke KT 6. Većina planinara imala je Dnevnik i vodič Istarskog planinarskog puta te su na ovoj točki ispunili i pečatirali svoje Dnevnike.

Put nas je dalje vodio kroz selo Čabrnica do Zrenja. Očarala nas je sačuvana ruralna arhitektura sela, u kojem se još uvijek mogu vidjeti kuće prekrivene škriljama i zidane kamenom.

Područje je bogato florom i faunom. Nalazimo tu i manje izvore pitke vode «Mali Zahej», «Veliki Zahej» i «Bič» koji su nekad bili osnovni izvor pitke vode za lokalno stanovništvo. U Zrenju i obližnjim zaseocima se u agroturističkim objektima može uživati u domaćoj hrani i ugodnom smještaju i prirodnim ljepotama toga kraja.

U samom središtu Zrenja napravili smo kraću pauzu uz crkvu sv. Jurja sa zvonikom, sa kojeg se (za lijepog vremena) vidi veći dio središnje Istre.

Prošli smo uspavani Zrenj i nastavili do kaštela Petrapilosa. Povijest „Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštel je služio za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre akvilejskim patrijarsima u srednjem vijeku i Mlečanima u XV. st. Srednjovjekovni dvorac smjestio se na visokoj hridi koja dominira širim područjem uz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao odličan vojno – obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje poljem ili cestom širom doline. Godine 1440. mletački je dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana Castrum Petrapillosae u „vječni feud“ koji je sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili brojni nasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako je prema nekim izvorima Kaštel izgorio u drugom desetljeću XVII. st. i poslije nije više bio obnavljan. Crkva Sv. Marije Magdalene koja se nalazi u sklopu kaštela Petrapilose ostala je u funkciji sve do 1793. g., iako se život u utvrdi ranije ugasio. U crkvici su nakon početka obnavljanja 1999. g., pronađeni brojni ostatci srednjovjekovnih fresaka koji se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Buzetu.

Nakon posjeta Pietrapilozi, krenuli smo lagano, spustom do Bračane, uživajući u brojnim malim pritokama Bračane koji su žuborili kroz šumu, prateći nas do našeg ishodišta. Sretni i zadovoljni, vratili smo se na početnu točku. Naravno da smo obećali vratiti se opet, jer lijepo je vidjeti prijatelje iz drugih društava, popričati, poveseliti se i nasmijati, pa ako i padne koja kap kiše, ništa ne smeta.

Tekst: Patricija Jedrejčić

Fotografije: Estrelita Belušić i Sonja Levak