Nepoznato o poznatom: Otac slavonskog planinarstva
nedjelja, 25.02.2024.
Dr. Kamilo Firinger prozvan je „ocem“ slavonskog planinarstva, a u nekim planinarskim krugovima i osječkom planinarskom legendom.
Osnovni podaci: rođen 20. 2. 1893. u Daruvaru od majke Slavke i oca Frana. Nakon desetak godina odlazi u Osijek gdje dočekuje i svoje posljednje dane života. Između tog razdoblja, osim što je bio pionir slavonskog planinarstva, bio je i doktor pravnih znanosti, odvjetnik, arhivar, političar, novinski izdavač, a nama posebno zanimljiv kao čovjek od sporta jer se bavio plivanjem, skijanjem a kao ljubitelj prirode bio i veliki planinar.
Upoznajmo Kamila kao planinara: 1916. godine spoznao tu granu sporta zahvaljujući jednom Slovencu kojega je upoznao na talijanskom ratištu. Tako je odlučio svoje zanimanje za planinarstvom aktivirati 1919. učlanjenjem u Hrvatsko planinarsko društvo u Zagrebu. Po povratku s ratišta otvara odvjetnički ured u Osijeku gdje odlučuje svoja planinarska iskustva prenijeti istomišljenicima. 1925. postaje suosnivač, a ujedno i predsjednik podružnice Hrvatskog planinarskog društva u Osijeku pod nazivom „Jankovac“.
Planinarski dom na Jankovcu bila je ideja Rufolfa Kirilya koju je Kamilo zdušno podržao te je bio jedan od sudionika u njegovoj izgradnji. 1948. godine postaje jedan od najzaslužnijih za obnavljanje planinarske organizacije u Osijeku (p)ostajući i dalje predsjednik koji iste godine obnavlja i proširuje treći dom na Jankovcu. Istaknuo se u promociji slavonskog planinarstva i kao suinicijator Slavonskog planinarskog puta (1957.), prve i najstarije hrvatske obilaznice, a sve to djelujući kroz rad Planinarskog saveza kotara Osijek (1962.), kasnije Planinarskog odbora Slavonije (danas Udruga Slavonski planinari) gdje je više godina bio na čelu.
Za svoj rad dobio je više priznanja: nositelj je Zlatnog znaka PSH i Zlatne značke PSJ te priznanja „Začasni član Hrvatskog planinarskog društva“.
Svojim neumornim i istaknutim radom stekao je ugled, osim u planinarskom, i u društvenom životu te će njegov lik i djela vječno opstojati slavonskim planinarstvom.
Aktivno se bavio planinarstvom više od pola stoljeća, a među posljednjim planinarskim pothvatima bio mu je jubilarni uspon prvog izleta HPD-a na Oštrc i Plješivicu.
Umire nakon duge bolesti, u visokoj starosti te biva pokopan 1984. u svom dragom Osijeku. Osijek mu se posthumno zahvaljuje imenovanjem jedne ulice na Tvrđi njegovim imenom.
Prilikom proslave 50. obljetnice aktivnog djelovanja u planinarstvu izjavljuje: „Napori pojedinaca u radu u planinarstvu, kao i u svakom drugom radu, doduše su važni, ali nisu toliko važni kao činjenica da ima ljudi koji to prihvaćaju, sudjeluju u tom radu i kasnije ga nastavljaju. Zato moramo misliti na mlade, na one koji će nastaviti naše djelo.“
Izvori:
Monografija Hrvatskog planinarskog društva „Bršljan-Jankovac“, 2020., grupa autora
Jankovac: planinarska priča, 2015., Đorđe Balić
web: Iz povijesti društva – HPD "Bršljan-Jankovac"
