Nepoznato o poznatom: Prvi penjački uspon u Dalmaciji
nedjelja, 04.02.2024.
“Kozjak pl. 780 m, južna stijena. Uroš Menegelo-Dinčić i ja. Motorom Ljubimir od Poljuda do K. Sućurca. Uspon smo započeli kod velikog Kozjakovog točila zatim desno po strmim policama, pak opasnim drobljivim kuloarom do strmog terena obraslog niskim grmljem. Pred nama se nakon ovog grmlja ustobočio problem: stijena okomita, 30 m visoka do samoga vrha. Osiguravajući jedan drugoga užetom spuzali smo na sam vrh po orkanskoj buri skoro smrznutih prstiju. Povratak čobanskim putem. Ovo je bio prvi moj prvenstveni uspon.”, riječi su koje je Petar Lučić-Roki zapisao u svom planinarskom dnevniku 14.II.1937. godine kada su on i Uroš Menegelo-Dinčić prvi put ispenjali alpinistički smjer na Kozjaku nazvan ROKIJEV SMJER.
Petar Lučić-Roki se rodio na Visu 1916. g., u djetinjstvu je živio na otoku Hvaru, te se preselio u Sinj gdje je završio gimnaziju i započeo sa planinarenjem. Nakon talijanske okupacije Splita preselio se u Zagreb gdje je živio i planinario do kraja života. Iako se samo kratko vrijeme bavio alpinizmom svojim je prvenstvenim usponom na Kozjaku 1937. g. utemeljio alpinizam u Dalmaciji. O tom usponu i ostalim planinarskim aktivnostima je pisao u svom planinarskom dnevniku kojeg je na tavanu pronašao Kazimir Andrić iz Zagreba te o tome obavijestio HPS i napisao članak u Hrvatskom planinaru br. 11/2011. Također je kontaktirao tadašnjeg predsjednika HPD-a "Mosor", pokojnog Gorana Gabrića, i poslao mu skenirani dnevnik budući da je Petar Lučić- Roki bio član predratnog HPD-a "Mosor". Goran Gabrić ga je pretipkao i objavio na web stranici HPD-a "Mosor" kako bi i mlađe generacije Mosoraša, ali i planinara iz drugih društava saznale ponešto o ovom velikanu hrvatskog planinarstva, poznatom penjaču, te dužnosniku u Planinarskom savezu Hrvatske o čemu je pisao i prof. dr. Željko Poljak u Hrvatskom planinaru br.11/2011.
U dnevniku je autor po datumima naveo ukupno 110 izleta, crtao je skice stijena i planina, te lijepio fotografije koje su nažalost izgubljene. Ali čitajući dnevnik, kojeg je započeo pisati u svojoj 17. godini i pisao ga je redovito do 1944. g. sa prekidom u 1939. i 1940. godini, slikovito se može dobiti prikaz razdoblja planinarenja prije II. svjetskog rata u Splitu i okolici dok je boravio u Dalmaciji, te njegove planinarske aktivnosti u Zagrebu i okolici za vrijeme II. svjetskog rata kada se preselio u Zagreb, te sam autorov pogled na planine i planinarenje.
O samom smjeru na Kozjaku informacije se mogu pronaći u alpinističkim vodičima, te na web stranicama i forumima raznih penjačkih klubova.
OPIS SMJERA - ROKIJEV SMJER
Autori/Prvi uspon: PETAR LUČIĆ-ROKI I UROŠ MENEGELO-DINČIĆ 14.02.1937.
Ocjena: III
Obvezna ocjena: II+
Vrijeme penjanja: 2 h
Broj dužina: nepoznato
Visina stijene: 240 m
O smjeru je pisao i Zlatko Smerke u Alpinističkom vodiču objavljenom 1963. godine.
Pristup: Od Kaštel-Sućurca postoje dvije staze, jedna koja se odvaja od glavne ceste između 21sela i tvornice «Ju-govinil«, a prolazi pored sportskog stadiona i vodi direktno do pod stijenu za 1 sat hoda, ili od auto-stanice, odnosno željezničke stanice markiranim putem prema planinarskoj kući; od Gospe na Hladi skrenuti sa staze ulijevo, ili do same planinarske kuće. U oba slučaja traverzirati padine prema zapadu do najvećeg sipara, podno centralne jaruge, za 1,30 sati hoda.
Opis: Ulaz iznad najvećeg sipara (trapezoidnog) u centralnu jarugu. Njome do prve gredine, te gredinom desno u manju neizrazitu jarugu, između centralnog i desnog rebra. Gore do dobro vidljive pećine, mimo nje desno i ravno gore na vrh stijene kojih 100 m istočno od glavnog vrha.
Silaz: Sa vrha markiranim putem na dom pod Kozjakom, 30 min. hoda.
Više o ovom velikanu hrvatskog planinarstva, te pronalasku dnevnika i prijepis samog dnevnika se može pročitati na:
