Edvard Retelj 12. 8. 1961. – 23. 2. 2013.
ponedjeljak, 25.02.2013.
U subotu 23. veljače 2013. za vrijeme uspona sjevernom stranom Kamešnice (BiH) velika lavina zahvatila je četvoricu hrvatskih alpinista. Nakon dojave jednog od unesrećenih, odmah je pokrenuta akcija HGSS-a i spašavatelja iz BiH. Trojica penjača s mnoštvom ozljeda ubrzo su pronađena te transportirana u bolnice u Split i Livno. Za četvrtim, Edvardom Reteljem nastavljena je grozničava potraga u kojoj je bilo uključeno više od 200 spašavatelja, Recco sustav, psi i sva ostala raspoloživa sredstva za potrage u lavinama koja je trajala neprekidno sljedećih 24 sata. U nedelju 24. veljače oko 15 sati u podnožju 75-metarske stijene preko koje je prošla lavina, na nadmorskoj visini od oko 1100 metara pronađeno je tijelo Edvarda Retelja i nažalost se obistinile slutnje da nakon toliko vremena nisu postojale nikakve šanse za preživljavanje.
Edvard Retelj bio je dugogodišnji član HPD „Mosor“ iz Splita, a posljednjih godina penjačko-alpinističkog kluba „Macaklin“ iz Splita čiji je bio osnivač i predsjednik. Edo, kako su zvali mnogobrojni prijatelji bio je legenda hrvatskog alpinizma. Ispenjao je mnoge teške alpinističke smjerove i već je s nepunih 18 godina sudjelovao u ekspediciji Planinarskog saveza Hrvatske 1979. na Mount Kenyu kada se s još trojicom članova popeo po Diamond couloiru, u to vrijeme jednim od najtežih uspona u ledu na svijetu. Zajedno sa Stipe Božićem jedini od hrvatskih alpinista ima uspone kroz sva tri zadnja alpska problema – zahtjevne sjeverne stijene Eigera, Grandes Jorassesa i Matterhorna. Penjao je u Kirgistanu, Tadžikistanu, južnoameričkim Andama i Himalaji u kojoj je bio član ekspedicije na osamtisućnjak Manaslu. Kao višegodišnji član HGSS-a sudjelovao je i u mnogim akcijama spašavanja, između ostalog i u prošlotjednom spašavanju jedne splitske alpinistice u stijeni iznad Omiša. Osim penjanja i spašavanja, Edo je najviše vremena u planinama posvetio školovanju mladih i bio dugogodišnji planinarski i alpinistički instruktor.
