Goran Gabrić (1949. - 2022.)
utorak, 13.12.2022.
U Splitu je jutros preminuo Goran Gabrić, svestrani planinar, speleolog, alpinist, spašavatelj, instruktor i istaknuti član na brojnim dužnostima u planinarskoj udruzi i HGSS-u.
Goran Gabrić istaknuo se ustrajnim angažiranim djelovanjem i brojnim postignućima u svim planinarskim djelatnostima kojima se bavio. Svu svoju energiju posvetio je planinarskoj organizaciji, osobito kao dugogodišnji predsjednik HPD-a Mosor (1986. - 1995. i ponovno u više mandata 2000-ih godina), dopredsjednik (1984.-1986.) i tajnik (od 1998. do 2002.). Bio je speleolog, alpinist, ekspedicionist i gorski spašavatelj. Djelovao je također i kao planinarski fotograf, orijentacist, markacist i planinarski pisac, a osobito značajan doprinos davao je kao instruktor, predavač i voditelj brojnih škola i tečaja. Od 2001. do 2017. bio je dopredsjednik Izvršnog odbora HPS-a, a od 2004. član Uredničkog odbora Hrvatskog planinara. Dao je također velik doprinos u radu Hrvatske gorske službe spašavanja.
Rođen je 23. kolovoza 1949. u Splitu. U rodnom gradu završio je srednju školu a zatim upisao studij upravnog prava. Radio je kao električar, trgovački putnik, službenik i arhivar, a 1991. uključio se u obranu Hrvatske kao dragovoljac i djelatni časnik u 4. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske. Godine 1995. bio je ranjen na bojištu.
Član je planinarske organizacije od 1965. kada je pristupio u PK Split. Od tada je u planinarskoj organizaciji bio trajno aktivan i angažiran na brojnim odgovornim dužnostima. Nakon speleološkog tečaja 1968. bio je inicijator i suosnivač Speleološkog odsjeka PK-a Split (1970.) i njegov pročelnik (1970. - 1978.). Godine 1978. oživljava rad SO HPD-a Mosor i vodi ga kao pročelnik do 1986. Vodio je niz speleoloških škola i tečajeva, radio na speleološkom katastru i dokumentaciji, sudjelovao 1983. na speleološkoj ekspediciji u Maroko, a 1985. organizirao istraživanje jame Stara škola na Biokovu, u to vrijeme najdublje poznate jame u Hrvatskoj. Školovanjem na Fakultetu za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu stekao je naslov speleološkog instruktora.
Izniman doprinos dao je također i u alpinizmu. Nakon završene alpinističke škole 1971. i ledenjačkog tečaja na Grossglockneru 1972. osnovao je u PK-u Split Alpinistički odsjek i bio njegov prvi pročelnik. Po prelasku u HPD Mosor 1974. vodio je alpinističku školu. Ispenjao je 130 smjerova, od čega 18 prvenstvenih. U Alpama se uspeo na Mont Blanc i Grossglockner, u Andama na Aconcaguu i Catedral (1974. - 1975.), a na ekspediciji Hindukush 1975. je na Noshaqu dosegao visinu 7390 metara.
Bio je suosnivač Stanice planinarskih vodiča Split (1976.), vodič mnogih izleta i instruktor u brojnim tečajevima za vodiče HPS-a. Kao član HGSS Stanice Split vodio je brojne akcije spašavanja i predavao na tečajevima HGSS-a. Mnogo je radio na markiranju, pošumljivanju, održavanju planinarskih kuća, organiziranju orijentacijskih natjecanja i uspona »100 žena na vrh Mosora«. Posebno se angažirao na poslovima vezanim uz planinarski dom Umberto Girometta na Mosoru.
Bio je dugogodišnji suradnik i član Uredničkog odbora časopisa Hrvatski planinar. Surađivao je i u brojnim drugim časopisima te u njima objavljivao rezultate speleoloških istraživanja i planinarske vijesti. Bio predsjednik Planinarskog saveza općine Split (1982.-1984.) i požrtvovno radio na sastavljanju raznih statuta, pravilnika i poslovnika za HPS, planinarska društva i sekcije i HGSS. Kao član Izvršnog odbora HPS-a od 2001. do 2017. dao je velik i trajan doprinos u radu tog tijela. Obnašao je također odgovorne dužnosti u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i u Vodičkoj službi Hrvatskog planinarskog saveza.
Za svoj planinarski angažman primio je brojna priznanja, među kojima Plaketu HPS-a (1995.) i nagradu Izvršnog odbora HPS-a za najboljeg planinarskog dužnosnika HPS-a (2000.).
Njegovim odlaskom planinarska organizacija izgubila je člana širokog znanja i neizmjernog entuzijazma, čiji doprinos je duboko i trajno utkan u razvoj i postignuća hrvatskog planinarstva.