Na Kavkazu pronađena tijela trojice stradalih alpinista

srijeda, 18.07.2012.

Hrvatski planinarski savez i Hrvatska gorska služba spašavanja organizirali su ovoga ljeta specifičnu potražnu ekspediciju na Kavkazu. Cilj ekspedicije je potraga za tijelima hrvatskih alpinista koji su 1974. godine nestali u lavini na planini Užba. U dosad najvećoj nesreći hrvatskog alpinizma poginuli su tada ponajbolji alpinisti i gorski spašavatelji Ante Bedalov, Nenad Čulić, Urso Vrdoljak i Viktor Tabaković. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su na užetu u stijeni Užbe, dok su Nenad Čulić i Viktor Tabaković nestali u ledenoj lavini, koja je zbog naglog pogoršanja vremena protutnjala stijenom Križa Užbe.

Dana 13. srpnja 2012. godine, na Kavkaz otišla je četvoročlana ekspedicija iskusnih alpinista i gorskih spašavatelja (Darko Berljak, Edin Alikalfić, Dražen Pezer i Hrvoje Kamenjarin). Oni su u opsežnoj i temeljitoj potrazi na ledenjaku ispod Križa Užbe pronašli tri tijela. Kraj jednog tijela pronađena je i službena značka gorskog spašavatelja HGSS-a, no zbog korozije nije moguće ustvrditi broj značke. Iz toga se može pretpostaviti da bi barem jedno tijelo moglo pripadati stradalim hrvatskim alpinistima i gorskim spašavateljima Nenadu Čuliću i Viktoru Tabakoviću. Jesu li konačno pronađeni ostaci oboje naših kolega i prijatelja i kojega koji su 24. srpnja 1974. prije 38 godina smrtno stradali u ledenoj lavini, pokazat će tek DNA analiza.

Premda je već i samo lociranje tijela na velikom ledenjaku spektakularan uspjeh, upravo rezultati analize uzoraka tkiva biti će presudni za obitelji i sve prijatelje koji svim srce žele konačni povratak tijela u domovinu.

Treće tijelo vjerojatno pripada nekom od stradalih alpinista iz nekog drugog vremena. Naime, Križ Užbe je vrlo opasan alpinistički uspon u kojem je i prije i nakon nesreće u 1974. bilo smrtnih stradavanja u lavinama i ledenim odronima. Ovu pretpostavku potvrđuju nešto drugačiji dijelovi alpinističke opreme.

U ovom trenutku ekspedicija je pretražila sve što je bilo vidljivo na ogromnom prostoru ledenjaka. Pred ekspedicijom je problem kako tri tijela spustiti u dolinu po vrlo teškom terenu, poglavito niz 600 metarski ledopad na kraju ledenjaka. Naši alpinisti i gorski spašavatelji Darko Berljak, Edin Alikalfić, Hrvoje Kamenjarin i Dražen Pezer za sada vjeruju da će u tome uspjeti, premda će za to trebati i alpinističkih i organizatorskih sposobnosti.

Stijena Križ Užbe u kojoj su stradali naši alpinisti, zapravo je monumentalna ledom okovana kamena piramida s dva vrha (južni 4700 m , sjeverni 4697 m). Ledenjak započinje u podnožju stijene i završava sa velikim ledopadom, nekih 2400 visinskih metara niže od vrha. Tijela stradalih alpinista dugo vremena su se nalazila u dubokim naslagama snijega i leda u masi velikog ledenjaka, koji se poput spore ledene rijeke kretao od podnožja stijene u kojoj se je nesreća dogodila ka svome kraju i završnoj moreni. Zbog toga su tijela i pronađena znatno dalje od mjesta nesreće i to zahvaljujući činjenici da je površinsko topljenje debelih naslaga leda u nižim visinama otkrilo godinama skrivenu tajnu. Nije isključeno da ledenjak u dubljim slojevima krije još neotkrivenih tajni. U svih 38 godina, nakon nesreće, HPS i HGSS pratili su i provjeravali sve vijesti s Kavkaza, pa su na prvi realan trag da bi se moglo raditi o našim pripadnicima, zajednički organizirali ekspediciju sa ciljem njihovog pronalaska. Prve vjerodostojne tragove otkrio je slučajno češki alpinist koji je prošle godine na području ledenjaka ispod Užbe pronašao komade alpinističke opreme, temeljem koje je zaključio da pripadaju slovenskim alpinistima. Češki alpinist je nakon što se vratio sa svog putovanja, prije desetak mjeseci, fotografije svojih nalaza poslao na adresu Gorske reševalne zveze Slovenije. Slovenci su zaključili da niti jedan njihov alpinist nije stradao na tome području te su fotografije proslijedili hrvatskim kolegama. To je bio dovoljan razlog za pokretanje ekspedicije sa jedinim ciljem: organizirati na ledopadu i ledenjaku veliku potražnu akciju kako bi se pronašla tijela naših kolega alpinista i gorskih spašavatelja. Uspjeh je neizvjestan, jer se u međuvremenu ledenjak ubrzano kretao, a tijekom prošle zime pale su i nove obilne naslage snijega.

Dok se ne izvrši pouzdana identifikacija zadatak ekspedicije je spustiti tijela u doliniu te ih pokopati na alpinističkom groblju u najbližem naselju Mestija u Gruziji. Naime, identifikacija je preduvjet da Gruzija dozvoli naknadno prenošenje posmrtnih ostataka u domovinu. Obitelji stradalih alpinista ovih trenutaka ponovno proživljavaju nesretne događaje, s nadom da će njihovi najbliži, nakon gotovo četiri desetljeća naći svoj mir i biti dostojno sahranjeni u domovini.

Časopis "Naše planine" br. 9-10/1974. s izvješćem o nesreći hrvatskih alpinista na Kavkazu