Izvještaj s ljetnog alpinističkog kampa „Moje prve Alpe“ 16.-19.lipnja 2022.godine
utorak, 05.07.2022.
Na sami spomen Slovenije srce mi zatitra tako da kad je bio raspisan poziv za ljetni alpinistički kamp Ognjen i ja smo se isti tren javili. Koliko nas je obradovao mail, da smo primljeni, ne moram posebno ni navoditi.
Okupila se sljedeća ekipa:
- AO Mosor – Antonia Viljac, Tea Čalogović, Leonardo Grubelić
- RAK – Zoran Sekovanić
- AO Željezničar – Mirela Rakocija, Nataša Petrin, Rene Lisac
- AO Velebit – Franjo Radošević, Ognjen Bogović, Ivona Bogović
- dodatni instruktori: AO Matica – Goran Glumac i AO Željezničar – Tin Cvitković
- gosti: AO Velebit – Ivan Prepolec i Marko Čepo
Za mene je ovo bila jedinstvena prilika družiti se s iskusnijima, pohvatati čim više savjeta te ispraviti nedostatke na koje su me neki od instruktora, u najboljoj namjeri, upozorili.
Što su drugi rekli pročitajte u nastavku:
Antonia Viljac
„Moje prve Alpe“ naziv je ljetnog alpinističkog kampa koji se održao na području Julijskih Alpi, točnije na predjelu Vršiča i Debele peči u organizaciji HPS-a i uz veliki entuzijazam Tee Čalogović, pročelnice Komisije za alpinizam. Svrha ovog kampa bilo je skupljanje iskustva u penjanju alpskih stijena uz iskusnijeg alpinista, s posebnim naglaskom na penjanje klasičnih smjerova. Prvi dan kampa podijelilo nas je u penjačke naveze, po principu alpinist (ili iskusniji penjač) –pripravnik. Naravno da smo se kroz dane miješali za penjačke partnere, ulazili u lakše ili teže smjerove ovisno kako se tko osjećao i bio spreman. Neki od smjerova koje smo penjali nalaze se u stijeni Velike i Male Mojstrovke te Debele peči. Iz Dalmacije boje smo branili nas dvoje kao članovi HPK Sv. Mihovil, ali alpinistički odsjek HPD Mosor, a bila je tu još ekipa iz Matice, Velebita te jedan iz RAK-a. Rene, Nataša, Tea i ostali naši instruktori – hvala što ste nam vjerovali na drugom kraju užeta! Nakon dugo godina, odlično je što se ovakav kamp organizirao, alpinistička zajednica u Hrvatskoj je mala ali raštrkana. Jedino mjesto gdje se jednom godišnje sastanemo je alpinistički skup Glavno da se klajmba u Brelima. Sad u Sloveniji smo se družili, razmjenjivali planinarske i stijenske dogodovštine, dogovarali se za neke buduće zajedničke penjačke pothvate i mogu reći da smo upoznali puno cool ljudi. Hvala Tea što si nas sve spojila, izmišala i pružila nam nezaboravno alpsko penjačko iskustvo. Moje osobno viđenje ovog kampa je više nego fenomenalno i pomakla sam neke svoje granice! Treba nam ovo da se mi iz Dalmacije maknemo na nekoliko dana iz Paklenice i Biokova, steknemo dodatno iskustvo u penjanju, očekujem ovakvih događanja što više! Nadamo se uskoro opet!
Zoran Sekovanić
U organizaciji HPS održana je alpinistička akcija pod nazivom Moje prve Alpe. Prva takvog tipa, jer je poziv bio otvoren za sve sa završenom alpinističkom školom, za sve s iskustvom penjanja klasičnih smjerova u Alpama i onih bez iskustva. Prva tri dana penjalo se na Vršiču u stijenama Male i Velike Mojstrovke, Nad Šitom glave i Prisojnika. Penjani su klasični smjerovi, ali i osigurani dužinci koji vode na Grebenc (Pocarska i Pstuh). Od klasičnih smjerova najviše se penjao Severni raz i Kranjska poč, to važi naročito za nas tečajce bez iskustva penjanja klasičnih smjerova. Iskusniji su penjali Debelakovu i Kovinarsku u stijeni Velike Mojstrovke, smjer Košir-Brelih Nad Šitom glava i smer Marka Avrelija u Prisojniku. Najiskusniji okušali su se u Severnoj steni Triglava u smjeru Helba- Skalaška-Gorenjska. Trećeg dana, subota poslijepodne, svi smo otišli s Vršiča u Krmu kako bi sljedeći dan penjali Debelu peč. Smjerove Jesih-Potočnik i Jugozahodni raz Trapeza. Iskustvo koje sam stekao neprocjenjivo je, prije svega radi upoznavanja novih ljudi. Dobiti priliku i penjati s instruktorima HPS-a klasične smjerove ne događa se svaki dan, podijelili su s nama svoje iskustvo i znanje što nam je dalo mogućnost da sigurno penjemo. Na ćemu sam iznimno zahvalan i motiviran da se dalje usavršavam u penjanju klasičnih smjerova!
Ognjen Bogović
U organizaciji komisije za alpinizam HPS-a od 16.-19.06.2022. u Julijskim Alpama održao se kamp „Moje prve Alpe“. Kamp je bio zamišljen kao uvod u alpski svijet za početnike koji bi u navezama s iskusnijim kolegama ispenjali neke od svojih prvih uspona u pravom alpskom ambijentu. Noćenja smo imali rezervirana na Vršiču u Koči na Gozdu i u dolini Krma u Kovinarskoj koči. Raspored naveza i dogovor oko smjerova koje ćemo penjati te potrebne opreme uglavnom smo odradili preko novo otvorene WhatsApp grupe, tako da se svaki član naveze može maksimalno pripremiti. Prvi dan dogovor je bio u 8:00 h na prijevoju Vršič od kud smo s penjačkim partnericama/partnerima krenuli na uspone. Taj dan moja penjačka partnerica bila je Mirela Rakocija, a penjali smo smjer Košir-Brelih ocjene IV/III i dužine 200 m koji se nalazi u sjevernoj stijeni Nad Šitom glave i uz lijepo i ugodno penjanje uspjeli smo iskusiti kako je to kad te zahvati prava alpska „nevihta“ gdje si nakon 10 sekundi mokar do gole kože. Drugi dan sastanak na Vršiču je bio u 5:00 h, a penjao sam s penjačkim partnerom Ivanom Prepolcem Kovinarsku smer ocjene V+/IV i dužine 400 m u sjevernoj stijeni Velike Mojstrovke gdje sam dobio priliku iskusiti osjetno zahtjevniji nivo penjanja i orijentacije. Treći dan Ivona i ja priuštili smo si zasluženi odmor i između ostalog posjetili Slovenski alpinistički muzej u Mojstrani koji je definitivno za svaku preporuku onima koji ga još nisu obišli. Četvrti i ujedno zadnji dan pokret u smjer je također bio u 5:00 h ispred Kovinarske koče, a taj dan moje penjačke partnerice bile su Tea Čalogović i Ivona Bogović s kojima sam ispenjao prekrasan smjer Jesih-Potočnik ocjene IV+/III i dužine 600 m u sjevernoj stijeni Debele peči koji u fantastičnom okruženju pruža vrhunski doživljaj penjanja u Alpama. Fizički umorni, ali zato presretni i prezadovoljni provedenim vremenom u Alpama i dobrom društvu, vratili smo se doma s velikim osjećajem zahvalnosti prema Alpama i našim iskusnijim kolegama, a u glavi je već bilo pitanje „kad će se ovako nešto slično ponoviti?“.
Mirela Rakocija
Desetominutni prolom oblaka uz jak pljusak, tuču i grmljavinu dramatično je obilježio izlazak iz smjera naše dvije naveze i spuštanje na Vršič. Okupljanje ostalih mokrih naveza proteklo je u veselom raspoloženju, prepričavanju silovitog pljuska i brigom o sušenju opreme za sutrašnji dan. To jutro desetak polaznika prvog ljetnog alpinističkog kampa “Moje prve Alpe” rasporedilo se u penjačke naveze i na Vršiču započelo, nadajmo se, dugogodišnju tradiciju hvalevrijedne inicijative. Instruktora je, kao i uvijek, bilo u manjini no srčanost i dobra volja nadvladala je i taj disbalans. Plan je bio prva tri dana penjati na Vršiču te se potom prebaciti u dolinu Krme i zadnji dan penjati na Debeloj peči. Tijekom kampa penjani su smjerovi na Nad Šitom glava, Grebencu, Maloj i Velikoj Mojstrovki, Kraj steni (Prisojnik) i na kraju Debeloj peči. Prelistavali su se vodiči, skice, opisi, proučavali pristupi i odstupi, iščitavala se stijena i detalji, zabijali klinovi, izmjenjivali dnevni doživljaji u smjerovima i upijala se lakoća kretanja i nesebično dijeljenje iskustva naših instruktora. Na kraju su svi jednoglasno izrazili oduševljenje kampom i pruženoj prilici za slojevitim taloženjem iskustva te druženjem.
Nataša Petrin
Odlično iskorišteno vrijeme u Alpama - bilo je i za one s nešto više iskustva - kojeg su imali priliku obogatiti upoznavanjem i vođenjem „alpski friških“ ljudi u smjerove, a i penjanjem za svoj gušt s drugim iskusnijima. Tako se naizmjence otišlo u smjer Helba z Ladjo u Steni (1000 m) - najprije Tin i Glumac u navezu u petak, onda Rene i ja u subotu. Helba je jako lijep i raznolik smjer u čvrstoj stijeni, koji obiluje zajedama, pukotinama, previsima i detalj smjera je nakon dulje prečke previsna i okomita ploča, sve s rupicama. Nismo ga uspjeli osloboditi u detaljnoj dužini i u zajedi VI+, ali smo u cijelosti uživali. Helba je samo trećina ogromne Triglavske Stene i nakon nje treba još proći gornji dio Skalaške i Gorenjske koji nije penjački težak ali nakon Helbe djeluje beskonačno. Većinom su to trojke s par IV i jedan V+ (Ladja). Nakon 11-11.5 satnog boravka u stijeni, došli smo na vrh - iscrpljeni ali sretni i ispunjeni!
Goran Glumac
Odlična ideja za kamp početnika između članova različitih odsjeka. Upoznao sam nove ljude i nadam se prenio nešto korisnog iskustva. Ovakvom suradnjom omogućuje se prijenos znanja i iskustva manje iskusnim penjačima. Također se stvaraju nova poznanstva i potencijalne buduće naveze izvan vlastitih odsjeka što bitno pridonosi povezivanju unutar male zajednice penjača u Hrvatskoj. Veselim se ponovnom druženju na nekom budućem, sličnom susretu penjača.
Za statistiku, penjalo i ispenjalo se redom:
16.06.2022.
- Mala Mojstrovka – Antonia i Zoran s Reneom – Severni raz
- Nad Šitom glava – Leonardo s Teom – Kranjska poč
- Nad Šitom glava – Ognjen s Mirelom i Ivona s Natašom – Košir-Brelih
- Nad Šitom glava – Goran i Tin – Grande finale
17.06.2022.
- Nad Šitom glava – Antonia i Zoran s Reneom – Kranjska poč
- Mala Mojstrovka – Zoran s Reneom – Pocarska
- Velika Mojstrovka – Ognjen s Ivanom i Ivona s Markom – Kovinarska
- Velika Mojstrovka – Leonardo s Natašom – Debelakova
- Prisank – Mirela i Tea – Marka Avrelija
- Sjeverna Triglavska stijena – Goran i Tin – Helba s izlazom u Skalašku i Gorenjsku
18.06.2022.
- Nad Šitom glava – Franjo s Tinom – Albinca
- Mala Mojstrovka - Zoran s Goranom – Pstuh
- Mala Mojstrovka – Mirela i Tea – Pocarska
- Sjeverna Triglavska stijena – Nataša i Rene – Helba s izlazom u Skalašku i Gorenjsku
19.06.2022.
- Debela peč – Ognjen i Ivona s Teom – Jesih-Potočnik
- Debela peč – Zoran s Tinom i Goran s prijateljima iz matičnog odsjeka – Jugozahodni raz
Ovim putem, a u ime svih sudionika, željela bi se zahvaliti Komisiji za alpinizam pri HPS-u na podršci. S veseljem očekujemo nastavak ove priče kao i buduće projekte od velike važnosti za cijelu hrvatsku alpinističku zajednicu.
Tekst: Ivona Bogović, u ime komisije
Slike: Goran Glumac, Rene Lisac, Antonia Viljac, Leonardo Grubelić, Ognjen Bogović, Ivona Bogović