ZimBa - Zima u Baranji 2022

utorak, 22.02.2022.

U nedjelju 13. veljače 2022 održan je 9. izlet pod maskama baranjskim stazama, jedan od omiljenih planinarskih izleta u organizaciji PD „Zanatlija“ Osijek.

ZIMBA pripreme i običaji

Kako je red i običaj, za ZIMBU se počinje pripremati mnogo prije odabranog datuma jer je potrebno pripremiti dvije maske (kostima): jednu za hodanje po kvalitetnom baranjskom blatu, a drugu za plesnu zabavu. Kostim za hodanje po njivama i šumama treba odolijevati svim vremenskim uvjetima ili neuvjetima. Ponekad postoji i zajednički motiv koji je ove godine bio neizbježna korona.

„Medicinska“ pomoć

Okupljanje maskiranih i nemaskiranih planinara počelo je nešto prije 8 sati u odličnom raspoloženju. Sve putnike za Baranju dočekale su dvije covid- liječnice i „cijepile“ najučinkovitijim koktelom cijepiva od šljiva, loze i svih baranjskih trava (čitaj: šljivovica, lozovača i travarica). Zanimljivo je da se nitko nije opirao cijepljenju, a mnogi su odjednom tražili i sve tri doze.

Uglavnom, što autobusom, što osobnim automobilima na ulazu u selo Draž okupili su se veseli planinari iz raznih dijelova Slavonije. „Liječnička“ služba je osim cjepiva pripremila i covid – viruse isprintane na raznobojnim papirima i dijelila ih prisutnima kako ne bi bilo problema oko toga tko je koga zarazio.

Od Draža do Batine

Tako opremljena skupina od 70-tak planinara i jedne border collie četveronožne „planinarke“ Tare krenula je na četverosatno hodanje predvođena Jelom Knežević, planinarkom koja je odrasla na tim stazama. U živopisnoj je koloni koja je krenula prema vrhu Trojnaš na 205 m nadmorske visine bilo gusara, cvjetnih buketa, šumskih vila, vještica i raznih neimenovanih likova. Cijelim putem ritam hodanja su određivala zvona baranjskih buša koja su se odlično uklopila u planinarsku opremu. Buše su se svojski trudile zvucima zvona rastjerati koronu, ali su u pretjeranom žaru nažalost rastjerali i planinare oko sebe…

Na Trojnašu su mnogi tijekom kratkog odmora udarili svoje prve žigove u dnevnike novootvorene Baranjske planinarske obilaznice.

Šetnja je nastavljena neobično suhim stazama, bez blata kojeg su planinari PD „Zanatlija“ reklamirali u svom pozivu na izlet. Na njivama pustoš i mlada pšenica, vinogradi još spavaju zimski san iako se u zraku osjećao dašak proljeća. Dan je bio ugodan i prilično topao. Uz isto takvo raspoloženje hodača došlo se do pješčane plažice na Zelenom otoku. To je mnogima bila prilika za nezaboravne foto-kadrove uz Dunav. Plažu su prekrili uživatelji na suncu kao u najbolja ljetna vremena. Teško se bilo pokrenuti za nastavak, ali još je ostalo za prehodati dio dunavskim nasipom do centra Batine.

A sad kud koji, mili moji!

U centru Batine nalazi se društveni dom, mjesto za okrjepu i zabavu u kojemu je planinare čekala glazba i po potrebi: docjepljivanje. Domaćini su, kako je i običaj u pokladnim danima, osigurali krofne za sve maškare.

Dijelu planinara prehodanih 12 km nije bilo dovoljno pa su krenuli na gratis dionicu: od centra Batine preko spomenika Batinskoj bitci do lokaliteta Gradac u vlasništvu PD „Zanatlija“ Osijek popularno nazvan Grunt. Na njemu su vrijedni domaćini od zapuštenog šumskog gustiša uredili izletište sa stolovima i klupama, ložištima za vatru i prekrasnim pogledom na Dunav s jedne strane, a Haršanj u Mađarskoj s druge strane. Skupina neumornih se drugim putem, preko batinskog groblja spustila u selo i priključila ludoj zabavi u domu.

Poklade su, milo janje moje, da su barem u godini troje!

Zabava uz glazbu iznjedrila je još neke nove maske. Bakice su se pretvorile u zamamne Bavarke u dindlovima, pojavila se cijela obitelj kostura, živopisna Indijka, planinar/ka u originalnim „leder-hoznama“, crna labudica, Pipi Duga Čarapa, a i broj vještica se znatno povećao. Kuharica je cijelo vrijeme plesala pa nije ništa skuhala, Leptirica je oblijetala oko Cvjetne dame, Zoro tražio svoju damu, klaunovi zabavljali sebe i druge, a priključila da i Frida Kahlo. Redali su se poznati domaći hitovi rock & rolla, svinga, valcera, pokoji country…. a izdržalo se i naporni Pingvinski ples i maratonsko Kukunješće. Tko je preživio, pričat će!

Kako se ne bi zaboravilo tko je bio, a tko ne, gostima iz ostalih planinarskih društava podijeljene su zahvalnice i pozivnice da se priključe i nagodinu: Virovitica, Orahovica, Belišće, Kutjevo, Požega, Rokovci-Andrijaševci…

Zna se da svaka prava fešta završava rukama u zraku i legendarnim pjesmama npr. Miše Kovača pa je tako i ova. U 18 sati je glazba utihnula, maske su pale i slijedio je povratak u bus u kojem nikako nije bilo mirno do Osijeka.

Osobni dojmovi

Siniša Braz, zvani Sile (Đurđenovac):
„Uvijek na ZIMBI, ja sam kao dijete, zaboravljam odmah na godine svoje, a vremena ova, još bi bila teža, da me lijepa mladost, uz Vas ne veže...“

Mario Ripli (PD Papuk, Virovitica):
Razočaran! Jednostavno razočaran. Obećaju ti naporan i blatnjav izlet, brane ti da im otimaš baranjsko blato i što doživimo kao planinari?? Jedan predivan izlet, proljetni dan, suh i prašnjav sa odličnom ekipom planinara, domaćih i ostalih gostiju. Zar se tako ponaša prema gostima, pitam sad domaćine iz PD Zanatlija Osijek? Bio u komi od šoka (ili kako se to već kaže) tako da jednostavno nisam mogao prstom mrdnuti. Na mjesto okupljanja dočekali su nas domaćini PD Zanatlija iz Osijeka s ostalim gostima uz testiranje i obavezno cijepljenje u jezik nekim čudnim, finim, cjepivom. Srećom, nitko se nije prebustirao.

Gustavo Carrasquilla Gómez (Kolumbija):
Putovanja su moja strast, živio sam u nekoliko zemalja. Kao Kolumbijac i Španjolac donekle sam miran pa svoju radost izražavam fotografijama. Odlučio sam se odmoriti i naučiti više o tome kako ljudi žive u Osijeku. Zahvaljujući prijatelju planinaru priključio sam se planinarskom društvu prije 3 tjedna. Iako ne govorim hrvatski, u grupi sam upoznao divne ljude koji su mi dali primjer života, kako se nasmiješiti, kako podijeliti, kako se nasmijati. Osjetio sam tako lijepu energiju da sam na prvoj izletu bio impresioniran ljubaznošću, redom i spremnošću za pomoć svakog od članova. Iskustvo planinarenja nedvojbeno je jedno od najboljih za upoznavanje prijatelja i ljudi od kojih uvijek imam što naučiti. Jako mi je luda ideja hodati s maskama. Moje prijašnje mišljenje o Hrvatima je bilo da su jako ozbiljni, ali oni su brdo emocija i osmijeha s jako finim humorom. Svidio mi se izlet i živim za još ovakvih trenutaka. Ta šetnja u nedjelju ostavila mi je puno radosti za cijeli tjedan.

Fotografije: Mario Ripli, Marina Sabljić Đurašin, Ksenija Vilić