145. godina planinarstva u Istri

četvrtak, 25.11.2021.

Istarski planinarski savez obilježava 145 godina organiziranog planinarstva u Istri. Tim povodom izdati će se prigodna monografija, čije se uređenje privodi kraju i uskoro ide u tisak.

Na današnji dan (25. studenog) 1876. godine osnovana je u Pazinu "Societa Alpina dell' Istria" (Istarsko planinarsko društvo). Prema današnjim saznanjima to je prvo sportsko društvo osnovano na području današnje Istarske županije. Idejni začetnik i organizator je Antonio Scampicchio iz Labina, a prvi predsjednik Giovanni Fonda iz Pazina. U razdoblju do prvog svjetskog rata, planinarenje seli u Opatiju, gdje se uspješno razvija kao dopuna aristokratskog i carskog turizma. Gradi se šetnica uz more, putovi prema Veprincu i Učki, te planinarska kuća na Poklonu i vidikovac-kula na Vojaku. Planine posjećuju uglavnom talijanska i austrougarska gospoda. Izuzetak su dva planinarska društva u Pazinu: studentsko hrvatsko-slovensko društvo i talijansko građansko društvo.

U razdoblju između dva svjetska rata, pod utjecajem talijanskog fašizma u Istri nema planinarskih društava. Na Učki i Ćićariji djeluje "Club Alpino Fiumano" (Riječki planinarski klub), koji upravlja sa svim planinarskim objektima. Poznati tršćanski alpinist Emilio Comici započinje 1931. s alpinizmom u Veloj dragi. Istarsko planinarstvo hrvatskog predznaka tek tinja na području Kraljevine SHS. U Kastvu zakratko djeluje mala podružnica Hrvatskog planinarskog društva “Učka", dok u Splitu djeluje gornjoprimorsko-istarski klub "Kras", koji marljivo sudjeluje na pošumljavanju Mosora. U znak priznanja, HPD-ova podružnica "Mosor" čini lijepu gestu i 1934. daje kamenoj glavici iznad planinarskog doma ime "Istarska glavica".

Iza drugog svjetskog rata planinarstvo u Istri ponovno se rađa, najprije na krilima radničkih sindikata i opatijskog turizma, da bi na prijelazu tisućljeća doživjelo svoj vrhunac, kroz samostalno djelovanje brojnih planinarskih društava. Od prvih poslijeratnih planinarskih društava, najznačajnije je PD “Opatija”, koje djeluje neprekidno sve do danas. Njegov planinarski dom na Poklonu otvoren 1965. godine mjesto je susreta i važnih odluka istarskih planinara. Sedamdesetih i osamdesetih godina na istarskim planinama također djeluju PD “Željezničar” iz Zagreba i PD “Kamenjak” iz Rijeke. Pod njihovim utjecajem trasiraju se i obilježavaju novi planinarski putovi na Ćićariji, te osniva druga poslijeratna grupa planinarskih društava u Istri, koja potom iza Domovinskog rata potpomaže osnivanju posljednje grupe planinarskih društava, kao i klubova srodnih djelatnosti (sportsko penjanje, speleologija, brdsko trčanje).

U Istri danas djeluje 12 planinarskih društava s ukupno oko 1600 registriranih planinara, što čini 4% članstva Hrvatskog planinarskog saveza (HPS). To su: PD „Opatija“ iz Opatije, PD „Pazinka“ iz Pazina, PD „Glas Istre“, PD „Elektroistra“, PU „Gojzerica“ i PD „Bačić kuk“ iz Pule, HPD „Planik“ iz Umaga, PD „Skitaci“ iz Labina, PD „Lisina“ iz Matulja, PD „Knezgrad“ iz Lovrana, PD „Montero“ iz Rovinja i PD „Ćićarija“ iz Buja. Većina istarskih PD-a članice su krovne regionalne strukovne udruge Istarski planinarski savez (IPS), osnovane 2001. godine. Prije pandemije Covid-19, prosječno je godišnje ostvareno oko 250 planinarskih izleta s ukupno oko 7000 učesnika. Procjenjuje se da je istovremeno oko 10.000 planinara i izletnika iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva godišnje posjetilo istarske planine. Na istarske vrhove vodi 554 kilometara označenih planinarskih putova, a tu se nalazi i pet planinarskih objekata: pl.k. Žbevnica (808 m), pl.k. Korita (1010 m), pl.d. Poklon (922 m), pl.skl. Babino sklonište (1012 m) i pl.k. Skitača (425 m).

Istarski planinari, osim osmišljavanja, izgradnje i održavanja navedene planinarske infrastrukture, popeli su se na sve hrvatske vrhove. Posjetili su većinu svjetskih gorja, počevši od najbližih Alpa pa sve do Tibeta i Anda. Organizirali su dvije daleke ekspedicije Pisang Peak (Himalaja) 1990. i Ande 2008., te bili pojedinačni učesnici u više hrvatskih ekspedicija. Ostvarili su značajne uspjehe u lednom penjanju i penjanju velikih stijena, posebice na 900-metarski El Capitan u SAD-u. Za svoje članove organizirali su uz stručnu pomoć HPS-a oko 400 edukacija, kao što su: osnovne planinarske škole, male planinarske škole za djecu i alpinističke škole, te razne tečajeve, predavanja i prezentacije. 2006. godine otvoren je Istarski planinarski put (IPP), koji pod geslom "od mora do mora po zelenoj Istri", u dužini od 150 kilometara prolazi najljepšim planinskim predjelima u Istri.

Posljednje razdoblje obilježila je visokogorska aktivnost, rad s djecom i mladima, poboljšanje planinarske infrastrukture i spisateljska djelatnost. IPS uspješno organizira visokogorsku edukaciju što rezultira zapaženim, pretežito individualnim, visokogorskim usponima i manjim ekspedicijama. Više članica IPS-a organizira dječje “Male planinarske škole” i programe sa srednjoškolskom omladinom. Planinarska društva, posebice PD “Lisina” i PD “Opatija”, izvršila su značajne radove na ugradnji tipiziranih putokaza i uređenja pripadnih planinarskih putova, a HPD “Planik” otvorilo je novu planinarsku kuću pod Žbevnicom. Istovremeno je izdano 15-tak planinarskih izdanja (monografije, putopisi, vodiči-dnevnici planinarskih obilaznica, planinarski zemljovidi i sl.). Planinarski spisatelji redovito uređuju više zapaženih internetskih stranica i blogova, te u medijima godišnje objave 50-tak članaka s planinarskom tematikom.

Možemo zaključiti da istarski planinari svojim djelovanjem, osim osobne rekreacije daju doprinos zdravom životu i općoj kulturi lokalne sredine, čuvajući pritom prirodnu i inu baštinu, kako vlastitog zavičaja tako i raznih destinacija koje posjećuju diljem svijeta. Za postignute uspjehe ponajprije treba zahvaliti plejadi najaktivnijih planinara u samim planinarskim društvima. Tu je i stalna stručna i logistička pomoć koju pružaju krovne udruge: Istarski planinarski savez, Sportska zajednica Istarske županije i Hrvatski planinarski savez. Na kraju, posebna zahvala ide žiteljima planinskih područja Istre i Javnoj ustanovi “Park prirode Učka” na stalnoj pomoći i gostoprimstvu na istarskim planinama.

Trenutna zbivanja na svjetskoj razini (potpuna zatvaranja, Covid putovnice) ne idu u prilog planinarstvu. No, bez obzira na okolnosti, nastaviti ćemo ustrajno prenositi ljubav za planine i volonterski duh na mlade naraštaje. U monografiji “145 godina planinarstva u Istri” prikazana je naša bogata planinarska baština s obiljem podataka i fotografija. Ona ostaje kao trajni zapis ali i ohrabrenje budućim naraštajima, da istarsko planinarstvo i nakon skorog stoljeća i pol uspješno produži dalje.

Tekst: Vladimir Rojnić
Fotografije: Sergio Težak, Željko Ravnić