Koji je smisao osnivanja skijaških sekcija u planinarskim društvima?

četvrtak, 17.10.2019.

Što je bilo prije, kokoš ili jaje?

Svatko tko već netko vrijeme pohodi planine na skijama, uživajući u privilegiji cjelovitog doživljaja na zasniježenim padinama, aktivnosti koju zove planinsko skijanje, sigurno će se zapitati koji je smisao osnivanja skijaških sekcija i odsjeka u planinarskim društvima? Osobi koja je svoje vještine izgradila samostalno, godinama oprezno prikupljala iskustvo, učila o lavinama, kretanju uz pomoć cepina i dereza, pripremi ture, zimskim uvijetima, te pritom podizala vlastitu granicu sposobnosti nije sasvim jednostavno obrazložiti da postoji i bolji način kako stasati kao planinski skijaš. Treba cijeniti sve koji su poput samoniklog bilja izniknuli na stazi duge tradicije planinskog skijanja u Hrvatskoj. Uputili su se na putovanje koje nije bez rizika, izazova ali i slatke nagrade koju osjetiš kada shvatiš da si zahvaljujući svom trudu ove sezone bolji, spremniji, pametniji, potkovaniji nego li prošle. Zahvaljujući tim individualnim naporima malobrojnih pojedinaca, planinsko skijanje u sklopu HPS-a je preživjelo i zadržalo korak s ostatkom svijeta.

Najbolji odgovor na pitanje o smislu organiziranog pristupa razvoju planinskog skijanja, za one koje treba uvjeravati u smisao, je da se za već formirane skijaše vjerojatno ništa neće promijeniti. Oni će i dalje sami birati izlete, sami se snalaziti, uživati u avanturama, veseliti se svojim uspjesima i neuspjesima. Na kraju krajeva, zato i odlazimo u planine, da bi rasli, učili, stavili se u odnos s okolišem. To je nulta točka svakoga od nas. Ipak, prije ili kasnije poželimo svoje dogodovštine podijeliti s nekime. Lijepo je popiti pivo ili čaj s prijateljima nakon skijaške ture, pretresti što smo doživjeli, vidjeli, naučili, pitati se gdje smo možda pogriješili, što smo mogli bolje izvesti. Tek kada svoj doživljaj dana stavimo u odnos s drugim ljudima, čujemo njihove riječi, možemo dobiti realniju sliku ture koja je iza nas. Stručan naziv za ovo druženje je “analiza” ili popularnije “analiza uz rehidraciju”, popularan ritual na kraju većine skijaških odlazaka u planine. Teško da postoji domaći planinski skijaš koji nije iskusio rumenilo vlastitih obraza u toplini nekog planinarskog doma ili kafića u prvom selu nakon cijelog dana provedenog na hladnoći. To je prva točka prijeloma za one koji ne vide smisao organizacije. Ako imamo sekcije u planinarskim društvima, razgovor o izletu se proširuje i podiže na višu razinu. Količina informacija i analize koje dobijamo su kvalitetnije i ozbiljnije, a tu su i nove ideje za skijaške ture. Sekcije i odsjeci imaju mogućnost dijeljenja resursa kao što su knjižnica i oružarstvo, organizacije edukativnih akcija i zajedničkih skijaških tura. Naravno, ne treba odbaciti ni mogućnost dodatne rehidracije u društvu istomišljenika koji svi odreda vole razgovarati o slojevima snijega te kako je jučerašnji vjetar u Alpama mogao utjecati na lavinsku opasnost sjevernih padina. Popularna dosjetka kaže da “nema veće sreće u životi nego li pronaći osobu koja ima isti poremećaj kao i vi”. Zamislite kako je to kada provodite vrijeme s cijelom grupom zaljubljenika u jednu tako specifičnu stvar kao što je planinsko skijanje, s ljudima koji doista razumiju zašto ozbiljno razmišljate o nabavci još jednog para skija iako ste prošle godine uložili u odličnu opremu.

Razgovor o smislu osnivanja skijaških sekcija u planinarskim društvima se naravno ne bi trebao zaustaviti na individualnim argumentima. Koliko god je važno zadovoljiti osobne interese i potrebe, udruživanje ipak ima viši smisao. Pored zdravorazumskog razmišljanja o tome da kroz udruživanje možemo pomoći drugima onoliko koliko ćemo pomoći i sebi, postoji još jedan aspekt koji ne bi trebalo zanemariti. Radi se o uvođenju novih ljudi u svijet bijelih strmina. Iako je dotok svježe krvi na sceni uvijek prisutan, iz godine u godinu pojavljuje se sve više novih lica, nije svima jednako jednostavno uloviti priključak i spojiti točke na mapi koja vodi od početnika do nekoga tko na izlete može ići samostalno. Postojanje sekcija i odsjeka koji služe kao informativne točke, mjesto gdje netko može doći, raspitati se, okušati se u planinskom skijanju, proći školu ili tečaj, to je kapital od neprocjenjive vrijednosti za te ljude, za društva, za HPS i za planinsko skijanje kao djelatnost. Nema većeg zadovoljstva nego li približiti drugima vlastitu ljubav prema snijegu i te dvije daske.

Gledajući širu sliku, što je veći bazen ljudi i više organiziranih društava, veća je baza iz koje se mogu regrutirati kadrovi koji će raditi na edukacijama, sudjelovati na akcijama HPS-a, pratiti novosti, opremu, tehnike, pisati knjige i vodiče, izrađivati planinarske obilaznice, biti vodiči, jednom rečenicom razvijati planinsko skijanje u Hrvatskoj. Ako se oslonimo jedni na druge, to bez sumnje vodi u popularizaciju planinskog skijanja te podizanje razine kvalitete i sigurnosti. Komisija za planinsko skijanje HPS-a ima zadatak pomoći svima koji žele osnovati sekciju za planinsko skijanje u svojoj udruzi. Ako u vašem društvu postoji makar malena skijaška jezgra i volja da se planinski skijaši formalnije udruže, svakako se javite na e-mail adresu skijanje@hps.hr jer sigurno vam možemo pomoći u tome.

Marko Vuković