Povijest speleologije

Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza osnovana je 1956. godine. Komisiju sačinjavaju speleološki odsjeci planinarskih društava i speleološke udruge koje su udružene u Hrvatski planinarski savez.

Hrvatski speleolozi organizirani u Komisiji za speleologiju HPS-a istražili su kroz desetljeća djelovanja više tisuća speleoloških objekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno su značajna istraživanja na speleološkim ekspedicijama i speleološkim logorima. Rezultati istraživanja dubokih jama na Velebitu i drugim planinama zapaženi su u svjetskim okvirima.

Jedna od osnovnih zadaća Komisije za speleologiju je speleološko školovanje, koje se odvija kroz speleološke škole, seminare, skupove i ispite za stručne nazive speleolog i instruktor speleologije. Prvi speleološki tečaj organiziran je 1957. godine u Ogulinu, a slijedili su tečaji u Donjoj Cerovačkoj špilji 1958. te u Tounju 1960. godine. Godine 1966. Komisija za speleologiju HPS-a donijela je program speleološke škole, a od 1971. takve se škole redovito organiziraju svake godine u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Šibeniku i drugim gradovima. Razvoj speleološkog školovanja u Hrvatskoj predstavljen je podrobnije u priručniku Speleološko školovanje u Hrvatskoj. U izdanju Komisije za speleologiju HPS-a i na njezin poticaj izdano je više stručnih publikacija i priručnika za speleološko školovanje.

Komisija za speleologiju HPS-a aktivno surađuje s ministarstvom nadležnim za zaštitu prirode i drugim tijelima javne uprave, Hrvatskim speleološkim savezom, Hrvatskim biospeleološkim društvom, javnim ustanovama za upravljanj nacionalnim parkovima i parkovima prirode te sa znanstvenim i stručnim ustanovama. Velik broj speleologa angažiran je i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, odnosno u njenoj Komisiji za speleološko spašavanje. Na međunarodnom polju Komisija za speleologiju HPS-a surađuje s Međunarodnom speleološkom unijom (UIS), Europskom speleološkom federacijom (FSE) i Balkanskom speleološkom unijom (BSU).

PROČELNICI KOMISIJE ZA SPELEOLOGIJU HPS-a

1. Slavko Marjanac 1956. - 1957.
2. Veljko Šegrc 1958.
3. Srećko Božičević 1959. - 1962.
4. Vlado Božić 1963. - 1999.
5. Ana (Sutlović) Bakšić 1999. - 2003.
6. Igor Jelinić 2003. - 2006.
7. Dalibor Paar 2006. - 2012.
8. Damir Basara 2012. - 2016.
9. Aida Barišić 2016. - 2020.
10. Damir Janton 2020. -

KRATKA POVIJEST SPELEOLOGIJE U HRVATSKOJ

• Prije oko 900 000 godina (staro kameno doba) - akademik Mirko Malez je otkrio da je u špilji Šandalji kraj Pule boravio je pračovjek Homo erectus (pronađeni su tragovi vatrišta i materijalne kulture).
• Prije 120 000 - 40 000 godina - u polušpilji Hušnjakovo u Krapini boravio je Homo sapiens neanderthalensis.
• Prije 40 000 - 10 000 godina - Homo sapiens je ulazio u špilje Vindija (Varaždin), Mačkova špilju (Lepoglava), Bukovac (Lokve), Veternica (Zagreb).
• Prije 28 000 - 29 000 godina - špilju Vindija kod Varaždina nastanjivali su vjerojatno posljednji neandertalci na svijetu.
• Prije 6000 godina (mlađe kameno doba) - u špilji Gromača kraj Dubrovnika naši preci su ušli oko 750 m daleko od ulaza i spustili se 85 m duboko pri čemu su savladali gotovo okomit kanal visok oko 50 m. Pronađeni su ostaci keramičkih posuda i otisci bosih nogu.
• Prije 5000 - 4000 godina - na Hvaru u Grapčevoj špilji, Markovoj špilji i špilji Pokrivenik pronađena je neolitska kultura iz tog razdoblja (nalazi znanstvenika Grge Novaka)
• 1400 p.n.e - 900 p.n.e. (brončano doba) - u jami Bezdanjača kod Vrhovina (Horvatova špilja) pripadnici nekog nepoznatog plemena su se spuštali u jamu 400 m daleko od ulaza i 125 m duboko.
• 340. - 420. Sv. Jeronim je boravio u više špilja na području Dalmacije. U tom razdoblju pustinjaci su boravili u nizu špilja poput Opatje, Zmajeve i Ljubitovice na Braču, špilje iznad Sv. Nedilje na Hvaru. Sv. Martin je boravio u jednoj špilji u Podsusedu kraj Zagreba.
• 362. - 366. Sveti Ilar je boravio u jednoj špilji blizu Cavtata. Prema legendi on je Epidaurum (Cavtat) spasio od strašnog zmaja Voaza iz špilje Šipun.
• 1096. Prvi pisani podatak o hrvatskoj špilji, crkveni spis na latinskom o granici samostanskog posjeda Sv. Krševana na otoku Ugljanu gdje se nalazi Špilja u zaljevu Željina.
• 1536. Pjesnik Petar Zoranić Ninjanin je u knjizi Planine na pjesnički način dao prikaz podzemlja Velebita i Dinare.
• 1584. Prvo znanstveno djelo o špiljskim pojavama. Dubrovački filozof Nikola Gučetić proučavao je špilju Šipun u Cavtatu i špilju Vjetrenicu na Popovom polju i pokušao je protumačiti sige, vlagu i strujanje zraka u djelu O Aristotelovim meteorima.
• 1689. Slovenski istraživač Ivan Vajkard Valvasor objavio je u knjizi Slava vojvodine Kranjske prvi opis jedne špilje u Hrvatskoj (Druška peć u Učki) i prvi crtež ulaza u jednu hrvatsku špilju (špilja Tounjčica u Tounju kod Ogulina).
• 1725. Talijanski znanstvenik Louigi Fernando Marsiglia u djelu Fizička priroda mora opisuje fenomene rijeka ponornica u Lici.
• 1774. Talijanski opat Alberto Fortis u knjizi Put po Dalmaciji opisao je više špilja u Dalmaciji (Rudelić špilje kod izvora Cetine i dr.) i prvi protumačio našu riječ jama.
• 1776. Sinjanin Ivan Lovrić je objavio opis istraživanja Gospodske špilje kod izvora Cetine (istražio je nekoliko stotina metara špilje pri čemu je užetom savladao vertikalu 13 m* i došao do sifonskog jezera, za kojeg je zaključio da je povezano s izvorom Cetine).
  * nova vrijednost na temelju novih mjerenja
• 1787. Francuski istraživač špilja Belsazar Hacquet stvorio je prvi topografski znak za špilje u svijetu i primijenio ga prvi puta te godine na topografskoj karti Hrvatske.
• 1835. Julije Fras je opisao osamdesetak naših špilja i jama. U Barićevoj špilji (Ličko Petrovo selo, Plitvice) je upotrijebio drvene ljestve duge 6 m.
• 1841. Stjepan Mlinarić je u Danici ilirskoj napisao prvi članak o jednoj špilji u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku (špilja u Sv. Ivanu Zelini).
• 1855. Tijekom kolere u Dalmaciji, imućniji Splićani su se sklonili u Vrliku te posjećivali špilju kraj izvora Cetine koja je po tome dobila ime Gospodska. Pri tom je malo uređen ulazni dio špilje. Dr. Jakov Chiudina je u knjižici o Vrlici iste godine opisao razgledavanje te špilje pod naslovom Pohod Vrličke pećine. To je najstariji podatak o turističkim posjetima nekoj špilji u Hrvatskoj.
• 1880-ih godina Bečki slikar Eugen von Ransonnet uredio je Modru špilju na otoku Biševu za posjet turista.
• 1882. J. M. Granić je objavio skicu jedne bezimene špilje u Dalmaciji. Mijo Kišpatić je objavio rezultate svojih paleontoloških istraživanja u Baračevim špiljama kod Rakovice.
• 1886. Osnovana je prva udruga vezana uz špilje u Hrvatskoj - Odbor za uređenje špilje Samograd kod Perušića.
• 1887. - 1930. Članovi Riječkog planinarskog kluba (1885. Club Alpino Fiumano, iza 1919. Club Alpino Italiano-Sezione di Fiume) speleološki su istraživali u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Istri te istražili više od 200 špilja i jama. Godine 1887. istražili su Šparožnu špilju kod Kastva, a poslije je uredili za turistički posjet i zaštitili vratima.
• 1887. Đuro Pilar izradio je prvi pravi topografski nacrt špilje na milimetarskom papiru (špilja Velika peć na Medvednici).
• 1892. Geolog Mijo Kišpatić osnovao je u Rakovici Odbor za uređenje Baračevih špilja.
• 1898. HPD počinje objavljivati časopis Hrvatski planinar u kojem su u većem broju počeli izlaziti članci o speleologiji.
• 1898. Dragutin Hirc je objavio u knjizi o Gorskom kotaru prvi crtež na kojem je prikazano istraživanje jedne špilje - Hajdove hiže. Crtež je izradio slikar Vaclav Anderle.
• 1899. U Zadru je osnovano Planinarsko - turističko društvo Liburnija, a 1900 njegova speleološka sekcija (odsjek), čiji su članovi istraživali špilje u okolici. Godine 1903. organizirali prvu hrvatsku speleološku ekspediciju kuterom po Kornatskim otocima, a 1908. Odbor za istraživanje špilja.
• 1910. U Zagrebu je zaslugom Dragutina Gorjanovića Krambergera osnovan Odbor za istraživanje špilja u geološkom povjerenstvu kraljevine Hrvatske i Slavonije. To je prva profesionalna speleološka udruga.
• 1911. U Splitu je profesor Umberto Girometta osnovao Špiljarski odio na Velikoj realki te je s učenicima istraživao špilje i jame Dalmacije. U djelu Jame i pećine srednje Dalmacije objavljenom 1923. godine, Girometta daje prikaz glavnih svojstava 472 špilje i jame te raspravlja o njihovim morfološkim i genetičkim osobinama. Godine 1927. godine na njegov poticaj osniva se Sekcija za istraživanje kraških pojava (danas Speleološki odsjek HPD Mosor), nastavljajući tako tradiciju "jamara" sa Velike realke.
• 1912. Dragutin Gorjanović Kramberger prvi puta upotrebljava izraz speleologija u Vjesniku geološkog povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju.
• 1922. Geolog Josip Poljak je obranio doktorsku disertaciju s temom iz područja speleologije. Prvi je znanstveno istraživao i špilju Veternicu 1934. godine.
• 1923. Umberto Girometta u djelu Jame i pećine Srednje Dalmacije opisao je čak 472 speleološke pojave.
• 1925. Talijanski speleolozi su se spustili u Ponor kod Rašpora na Ćićariji i izmjerili dubinu -450 m pa je tada ta jama proglašena najdubljom na svijetu. Međutim točnijim mjerenjem jame 1974. godine, hrvatski speleolozi su izmjerili dubinu od samo -355 m.
• 1949. Osnovana je Speleološka sekcija u PD Zagreb (inicijator Vladimir Redenšek). Nakon toga speleologija u Hrvatskoj doživljava veliki uspon. Osnovane su speleološke sekcije i u drugim planinarskim društvima te je pokrenuta speleološka aktivnost u Geološkom institutu i HAZU. Danas postoji četrdesetak speleoloških udruga koje djeluju pod dvije krovne speleološke organizacije u Hrvatskoj.
• 1954. Osnovano je Speleološko društvo Hrvatske.
• 1955. Osnovan je istraživački zavod u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti pod nazivom Geološko-paleontološka zbirka i laboratorij za krš, odnosno Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara (od 1974. godine) u kojem je akademik Mirko Malez dao značajan doprinos znanstvenim istraživanjima u okviru kvartarne geologije i speleologije.
• 1956. Osnovana je Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza.
• 1957. Organiziran je prvi speleološki tečaj u Ogulinu. Slijede speleološki tečajevi u Donjoj Cerovačkoj špilji 1958. te u Tounju 1960. godine. Organizacija speleoloških škola po programu Komisije za speleologiju započinje 1966., a od osnutka Zagrebačke speleološke škole 1971. godine one se organiziraju gotovo svake godine u Zagrebu, Splitu, Karlovcu, Šibeniku i drugim gradovima.
• 1977. Članovi Speleološkog odsjeka PDS Velebit spuštaju se na dno Ponora na Bunovcu na dubinu -534 m, čime je tada postao najdublja jama u široj regiji.
• 1987. Završena su detaljna istraživanja špiljskog sustava Đulin ponor-špilja Medvedica ispod grada Ogulina, koji je do 2011. predstavljao najdulju hrvatsku špilju s ukupnom horizontalnom duljinom kanala 16 396 m. Ulazni dijelovi ovog sustava (Đula, Medvedica, Badanj) poznati su još od davnina. Prva istraživanja izveli su Josip Poljak (1926.) i Mirko Malez (1956- 1957.), a detaljna istraživanja izveli su članovi Speleološkog odsjeka PDS Velebit pod vodstvom Marijana Čepelaka od 1984. do 1987. godine.
• 1993. Prva speleološka ekspedicija Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza u jamski sustav Lukina jama-Trojama u NP Sjeverni Velebit. Ekspedicije su nastavljene 1994. i 1995. godine. Jamski sustav Lukina jama - Trojama istražen je do dubine 1392 m što ga je u trenutku istraživanja svrstalo na 9. mjesto na listi najdubljih jama na svijetu, a i danas je najdublja jama u Hrvatskoj i uz drugu po dubini Slovačku jamu (dubine 1320 m, istraživanu između 1996. i 2002.) među dvadeset najdubljih na svijetu. Otkrićem Lukine jame počinje novo razdoblje u istraživanju dubokih jama na Velebitu koje se nastavlja otkrićem i treće hrvatske jame dublje od tisuću metara, jamskog sustava Velebita (-1026 m) otkrivenog 2003. godine u kojem istraživanja još traju.
• 1998. Osnovan je Hrvatski speleološki savez. Danas u Hrvatskoj udruge koje su registrirane za speleološku djelatnost (speleološke i planinarske) djeluju unutar Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza ili Hrvatskog speleološkog saveza.

POVEZNICE

• Brošura Komisija za speleologiju HPS-a 1956. – 2016.
• Speleologija u Hrvatskoj
• Ilustrirana povijest speleologije
• Speleološko školovanje u Hrvatskoj
• Razvoj speleološke opreme i tehnike
• Razvoj speleološkog nacrta
• Razvoj rasvjete za speleološke potrebe
• Povijest proširivanja uskih prolaza u špiljama i jamama

Poveznice
Vrh ove stranice | Kazalo weba | Naslovnica
Komisija za speleologiju | Novosti iz Komisije za speleologiju | Hrvatski speleološki poslužitelj
Godišnje obveze članica KS HPS-a | Speleološki akti i obrasci | Nositelji naziva speleolog
Povijest speleologije | Speleološko školovanje | Speleološki priručnici | Savjeti za speleologe
Izvješća o radu KS HPS-a | Zaštita speleoloških objekata | Najveći speleološki objekti u Hrvatskoj