Velebitski planinarski put

Velebitski planinarski put (VPP) je planinarska obilaznica koja vodi kroz najzanimljivije predjele uzduž najljepše hrvatske planine. Ona omogućava udobnu turu koja putniku pruža cjelovitu sliku o Velebitu i njegovim glavnim značajkama. Put započinje na Zavižanu, prateći Premužićevu stazu prolazi kroz stjenovito carstvo Rožanskih kukova, stiže do najviših vrhova srednjeg Velebita, vodi kroz područje impresivnih Dabarskih kukova do Baških Oštarija, odakle se nastavlja preko Stapine i Rujna sve do najviših vrhova Velebita i klanaca Paklenice. Na tom putu, koji povezuje dva nacionalna parka, obilaznik ima prilike vidjeti najljepše kukove, vrhove i vidike Velebita, diviti se umijeću graditelja Premužićeve staze, upoznati bogatstvo biljnog svijeta, susresti se s posljednjim velebitskim stočarima, zaviriti u jame snježnice, stati pred najvišom stijenom Velebita, otkrivati povijest kraja i život velebitske prirode.

Trasa Velebitskog planinarskog puta duga je oko 100 km i označena uobičajenim planinarskim markacijama uz dodatak slova »V«. Za prolazak cjelokupne trase VPP-a potrebno je 9 – 10 dana hoda. Put je, prema mogućnostima noćenja, podijeljen u devet dionica ujednačene duljine i težine. Osim VPP-a na Velebitu su markirani i brojni drugi planinarski putovi, koji mogu poslužiti za pristup nekoj dionici VPP-a ili za izlete na mjesta koja nisu na njegovoj trasi.

Brigu o Velebitskom planinarskom putu vodi Hrvatski planinarski savez, u suradnji s brojnim hrvatskim planinarskim društvima. Put je prvi put otvoren 4. srpnja 1969., a pripremila ga je skupina planinara pod vodstvom dr. Željka Poljaka. Do Domovinskog rata prodano je oko 7000 dnevnika i podijeljeno oko 2000 značaka priznanja za prijeđeni put. Za vrijeme Domovinskog rata put je bio u stanju mirovanja, a nakon rata obnovljen je uz izmjenu dijela trase na južnom Velebitu. Ponovno je otvoren 17. lipnja 2000. kao završna akcija obilježavanja 125. obljetnice organiziranoga hrvatskog planinarstva.

KONTROLNE TOČKE

1. Planinarski dom Zavižan (1594 m)
2. Gromovača (1676 m)
3. Rossijevo sklonište (1580 m)
4. Crikvena (1641 m)
5. Planinarska kuća Alan (1305m)
6. Planinarsko sklonište Ograđenica (960 m)
7. Šatorina (1624 m)
8. Planinarsko sklonište Skorpovac (958 m) ili planinarska kuća Kugina kuća (1180 m)
9. Bačić kuk (1304 m)
10. Planinarski dom Ravni Dabar (723 m)
11. Baške Oštarije - kuća Vila Velebita (924 m)
12. Planinarsko sklonište Šugarska duliba (1210 m)
13. Jelova ruja (950m)
14. Stap (960 m)
15. Veliko Rujno (900 m)
16. Struge - planinarsko sklonište Struge (1380 m)
17. Vaganski vrh (1757 m)
18. Sveto brdo (1751 m)
19. Planinarsko sklonište Vlaški grad (1280 m)
20. Planinarsko sklonište Ivine vodice (1250 m)
21. Velika Paklenica - planinarski dom Paklenica (550 m)
22. Ulaz u Nacionalni park Paklenica (50 m)

PRAVILA OBILASKA

Put ima dvadeset i dvije kontrolne točke, raspoređene duž cijele trase puta. Vlasnik dnevnika dužan je osobno obići sve kontrolne točke, što dokazuje otiskom žigova u dnevniku ili fotografijama koje se prilažu u dnevnik puta. Obilazak VPP-a nije vremenski ograničen. Ispunjeni dnevnik donosi se osobno ili šalje poštom u ured HPS-a radi ovjere. Komisija za planinarske putove HPS-a dnevnik će vratiti u roku od 30 dana. U slučaju nejasnoća u dnevniku i traženja dodatnih podataka od obilaznika rok vraćanja može se produljiti.

NAPOMENE ZA OBILAZNIKE

Trasa puta je, prema mogućnostima noćenja, podijeljena u devet dionica ujednačene duljine i težine. Put započinje na Zavižanu, dokle su najkraći prilazi iz Oltara i Krasna (3-4 h). Dio planinara običava put podijeliti na dva dijela, s prekidom na Baškim Oštarijama. Put završava u Starigradu Paklenici na jadranskoj magistrali.

Zbog ograničenog kapaciteta planinarskih domova, kuća i skloništa preporučuje se obilazak u skupinama do najviše osam sudionika. Za noćenje u planinarskim kućama i skloništima potrebno je imati vreću za spavanje i podložak. Posjetitelji su dužni održavati red i čistoću u planinarskim kućama.

Hranu valja nositi sa sobom, jer putem nema mogućnosti opskrbe. Vodom se treba opskrbiti iz cisterni objekata duž puta ili je treba prije upotrebe pročistiti tabletama ili prokuhati. Za kretanje po terenu dnevno je potrebno imati dovoljno tekućine (dvije do tri litre). Ne treba se oslanjati na usputne izvore jer često presuše, niti na jame snježnice, jer ih je teško naći, niti na bunare i napuštene cisterne, jer je u njima voda sumnjive čistoće.

Najprikladnije doba za posjet je ljetna sezona, zbog najstabilnijeg vremena. Brdske ceste su od kasne jeseni do proljeća često pod snijegom. U zimskoj polovini godine česta je pojava bure, snažnog vjetra koji zna potrajati i duže vremena, a opasan je zbog hladnoće, naglih naleta i magle na planinskim hrptovima. Ljeti valja izbjegavati uspone s primorske strane, pogotovo usred dana, jer su gole i kamenite padine izložene suncu, pa na njima ponekad vlada neizdrživa vrućina. Zbog mogućnosti naglih vremenskih promjena, treba i ljeti sa sobom ponijeti odjeću za zaštitu od kiše i hladnoće.

Planinarski putovi dobro su označeni, ali je povećan oprez potreban na kamenitim ili travnatim terenima, posebno u magli. Po kraškom terenu treba hodati pažljivo zbog opasnosti od ozljeda zglobova. Kretanje po magli, buri, snježnoj vijavici i noću predstavlja opasnost i valja ga izbjegavati.

Za planiranje izleta planinarima koji žele obići VPP preporučuju se vodič Velebitski planinarski put i Planinarski vodič po Hrvatskoj Alana Čaplara te zemljovidi sjevernog, srednjeg i južnog Velebita (Smand 16a, 17, 18 i 19). Dnevnici, vodiči i zemljovidi mogu se nabaviti u Uredu HPS-a u Zagrebu.

POPIS OBILAZNIKA

• Popis obilaznika Velebitskog planinarskog puta

VELEBIT HIKING TRAIL

• Velebit hiking trail (english text)