O Planinarskom leksikonu

Kao i u svakoj djelatnosti, tako se i u planinarstvu koriste brojni izrazi kojima se imenuju raznovrsne pojave, postupci, predmeti i slično, a učestalo se rabe i pojmovi iz geografije, geologije, ekologije, turizma i raznih drugih struka. Na planinarskim se školama, tečajima, radionicama, sastancima i drugim skupovima, kao i u tiskanim i mrežnim izdanjima, često podrazumijeva da svi dobro poznaju značenje tih izraza, no nerijetko se pokazuje da ono nije svima poznato ili da se različito tumači.

Imajući to u vidu, u ovom su Leksikonu zabilježeni izrazi koji se učestalo koriste u planinarstvu te ponuđeni opisi i objašnjenja koja mogu pomoći u njihovu razumijevanju. Negdje opis obuhvaća samo značenje izraza, a drugdje su dane upute za primjenu određenoga postupka i šire objašnjenje. Leksikon sadrži više od 700 izraza.

Kod pripreme Leksikona u brojnim se slučajevima nametnulo pitanje kojem izrazu dati prednost. Odgovor na to nije uvijek jednoznačan jer su neki pojmovi u standardnom obliku vrlo rijetko u uporabi (npr. sponka za karabiner; uzao za čvor). Dio dvojbi proizlazi iz činjenice da neki izrazi nisu istoznačnice premda ih mnogi tako doživljavaju (npr. put i staza). Nadalje, očigledno je da su mnogi izrazi, pogotovo za planinarsku i penjačku opremu, u razgovorni planinarski rječnik ušli iz drugih jezika (npr. absajl, bivak, descender), pri čemu su se neki bolje a neke slabije udomaćili, a neki su čak i potpuno potisnuli starije izraze (npr. ferata - klinčani put).* Najzanimljivija takva pitanja, kao i konkretni primjeri koji potvrđuju da značajnija odudaranja standarda od govornoga jezika mogu dovesti do zabuna i nesporazuma, zabilježena su u člancima »Neke jezične nedoumice« i »Čvor ili uzao, pitanje je sad« te u drugim člancima u Hrvatskom planinaru.**

Kod odabira češćeg odnosno uobičajenijeg izraza i razgraničenja među pojmovima odabir je napravljen uz konzultaciju sa specijalistima za to područje. Kod toga i kod opisa su također korišteni dostupni domaći i strani rječnici, pojmovnici i definicije sadržane u različitim planinarskim i drugim priručnicima, pravilnicima, programima i drugim dokumentima. O tom konceptu, dakako, ovisio je i način upućivanja na drugi izraz u Leksikonu, bilo da je to sinonim, bilo da je izraz slična značenja. U tu svrhu korištene su dvije vrste uputnica (1. Vidi...; 2. Vidi i...). Prva je za istoznačnicu ili sinonim, a druga za izraz slična značenja. Svi sadržaji obrađeni su, koliko god je to bilo moguće, tako da omogućuju čim bolje pretraživanje i razumijevanje.

Iako rječnici, leksikoni, udžbenici i priručnici utječu na razvoj jezika i jezičnog standarda, to ne znači da su izrazi navedeni u ovom Leksikonu ili odabrani pri pisanju bilo kojeg drugog izdanja jedini mogući i da ih svi trebaju prihvatiti. Budući da je temeljna zadaća leksikona da opisuje a ne da propisuje »najispravnije« izraze, glavna zamisao i zadaća kod izrade ovog Leksikona bila je pomoći u razumijevaju izraza koji se učestalo koriste, a ne normirati kako bi se trebalo govoriti i pisati. Njegovoj upotrebljivosti ne bi doprinijelo inzistiranje na nekoj apsolutnoj dosljednosti i isključivosti, odnosno jezični purizam. Uostalom, standardizacija jezika je stvar dogovora, a cilj joj je omogućiti da se ljudi lakše sporazumijevaju. Zato pri standardizaciji jezika, a i pri njegovu korištenju u pisanju i govoru, valja prihvatiti da se jezik stalno razvija i mijenja te uvažiti činjenicu da su neke riječi, potisnuvši neke druge, ušle u opću uporabu. To je svakako bolje nego da se izrazi iz jezičnog standarda ili iz ovakvih leksikona pokušavaju nametnuti kao neko početno, izvorno, »ispravno« stanje i koristiti kao uporište da se pokuša onemogućiti razvoj jezika.***

Ovaj je leksikon objavljen najprije u otvorenome pristupu na mrežnim stranicama HPS-a jer ga tako mogu najjednostavnije koristiti i nadograđivati svi zainteresirani, a također omogućuje da prije izdavanja tiskane inačice svi iznesu svoja zapažanja, prijedloge, dopune i izmjene. Svi konstruktivni prijedlozi izmjena i dopuna bit će primljeni sa zahvalnošću, a opravdani i upotrebljivi bit će uvaženi i uneseni u tekst. Leksikon će i nakon objavljivanja tiskane inačice ostati dostupan na mrežnim stranicama HPS-a.

Osobito hvala i svim suradnicima, redaktorima i lektorima koji su temeljito pregledali tekst te doprinijeli kvaliteti ovoga izdanja. Uvjereni smo da će Leksikon biti zanimljiv i koristan svima onima koji se iz planinarskih motiva upućuju u planine, a i svima drugima koji žele produbiti svoje znanje i proširiti svoje vidike.

Bilješke

* Mnoge su riječi iz penjačkoga, alpinističkoga, speleološkoga, spašavateljskoga i vodičkoga rječnika postupno istisnule neke izvorne riječi iz standardnog jezika koje se smatraju poželjnima. Neki dijelovi penjačke opreme nikada nisu ni dobili odgovarajući hrvatski naziv ili novi nazivi nisu zaživjeli. Mnogi izrazi koje rabe planinari jednostavno su preuzeti iz engleskoga ili nekog drugog jezika.

** O raznim zanimljivim planinarsko-jezičnim pitanjima priređivač ovog Leksikona Alan Čaplar pisao je u časopisu Hrvatski planinar, u člancima »Neke planinarsko-jezične nedoumice« (HP 9/2003, str. 274) i »Čvor ili uzao, pitanje je sad« (HP 5/2014, str. 239). U tom časopisu i mnogi drugi pisali su o brojnim sličnim zanimljivim pitanjima, npr. Željko Poljak (»Trosjed ili trosedežnica«, HP 5-6/1989, str. 141, »Sekcija ili odsjek«, HP 2/1998, str. 47, »Što je vrh, a što vrhunac«, HP 9/1998, str. 269.), Vlado Božić (»Od sada ni spilja niti pećina već špilja«, HP 9-10/1992, str. 236.), Josip Mucko (»Komisija ili povjerenstvo«, HP 6/1996, str. 192.) i drugi, a o pitanju »krš ili kras« razvila se 1992. žestoka polemika koja je trajala desetak godina. U Hrvatskom planinaru bilo je i mnogo rasprava o geografskim imenima (prema bibliografiji HP-a, više je desetaka takvih članaka, npr. o imenima Plješivica/Plješevica/Plešivica, u novije vrijeme npr. »Ivanščica – planina sa četiri imena«, HP 10/2001, str. 293.; »Hrastovička ili Hrastovačka gora«, HP 7-8/2008, str. 383.; zatim na temu Dinara ili Sinjal više članaka 2006. i dr.).

*** Kod pripreme »Planinarskog udžbenika« (HPS, 2017.) autor se morao zbog praktičnih razloga odlučiti koje će izraze rabiti pa je napravio neke iznimke od standardnog jezika i upotrijebio nazive uobičajene u planinarskom i penjačkom žargonu i istaknuo to u uvodnom tekstu. Uz njih je naveo i druge uobičajene nazive, pa tako i one iz standardnog jezika. Priređivačevi prijedlozi oblika za uporabu u planinarskom pisanju i govoru jesu: čvor, karabiner, uže, hvatište, rukohvat, ruksak, vertikala (u speleologiji), absajl (ili spuštanje niz uže) i prusik.

Izvori

Anić, Veliki rječnik hrvatskog jezika
Čaplar, Alan, Planinarski udžbenik, HPS, 2017.
Gilić, Stanko, Mali planinarski terminološki rječnik, Općinski planinarski savez Rijeka, 1978.
Gojzerica, priručnik za natjecatelje, HPD Željezničar, 2017.
Hrvatski jezični portal, http://hjp.znanje.hr
Hrvatski planinar, časopis HPS-a, https://www.hps.hr/hrvatski-planinar/svi-brojevi/
Malinar, Hrvoje, Speleološki rječnik, HPS, 2021.
Mrežna stranica Hrvatskog planinarskog saveza, www.hps.hr
Pravilnik o registru geografskih imena, 2019.
Pravilnik o organiziranju i vođenju planinarskih izleta, tura i pohoda u HPS-u
Pravilnik o upravljanju i korištenju planinarskih objekata (domova, kuća i skloništa) u HPS-u
Vincek, Daniel, Mali planinarsko-alpinistički pojmovnik, AP print, 2005.
Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja
Zakon o pružanju usluga u turizmu