Pri planinarenju i penjanju se čvorovi (uzlovi) koriste u raznim situacijama i za razne potrebe (osiguravanje, penjanje, spuštanje). Primjenjuju ih penjači u stijeni i na zaleđenim terenima i drugdje.
Osnovne čvorove potrebno je dobro savladati, tj. znati kako se izrađuju te u kojim se situacijama koji čvor koristi.
Prema namjeni razlikujemo čvorove za:
Prema pokretljivosti, razlikujemo čvrste i klizne čvorove.
Svaki čvor treba biti uredno vezan i zategnut. Urednost je potrebna zato što ćemo na taj način lakše uočiti moguću nepravilnost u izrađenom čvoru. Uvijek je preporučljivo uz kontrolu vlastitog čvora prekontrolirati i čvorove penjačkog partnera.
Čvor treba imati:
Pri izradi svakog čvora treba voditi računa:
Bulin (pašnjak, mrtvi, najlonski, Bowline) se koristi kod izrade prirodnih sidrišta te za navezivanje na uže (oko tijela-pojasa ili na penjački pojas). Pravi se u pravilu na kraju užeta. Njegova prednost je u tome što se prilikom višestrukog opterećivanja ne zateže, tako da se lako razveže. Ako nije pravilno izrađen taj se čvor lako sam odveže, zbog čega ga obavezno završavamo osiguravajućim čvorom.
Čvor se pravi tako što se prvo omota uže oko pojasa. U lijevoj ruci drži se kraj užeta, koji ide ka supenjaču, tako da je palac okrenut od tijela. U desnoj ruci drži se slobodan kraj užeta. Lijeva ruka se okrene tako da palac bude okrenut prema tijelu i kroz napravljenu omču, slobodnim prstima provuče jedan dio užeta koji ide ka supenjaču i napravi još jedna omča (u staroj omči), kroz koju se desnom rukom provuče slobodni kraj užeta. Povlačenjem dužeg kraja užeta unazad lijevom rukom i držeći omču desnom rukom slobodni dio užeta provlači se kroz čvor, zatim se on zateže. Uz čvor se uvijek pravi sigurnosni čvor sa slobodnim krajem užeta.
Osmica se koristi za navezivanje na pojas, na sidrištima za ukopčavanje užeta u karabiner, izradu nekih prirodnih sidrišta (npr. oko stabla), označavanje kraja užeta pri osiguravanju te za spajanje užeta istih promjera uplitanjem i sl.
Može se izraditi i dvostruka osmica koju koristimo za sjedalicu ili izradu Y sidrišta, te devetka koja služi također za izradu sidrišta (manje se zateže).
Osmica se pravi uplitanjem tako što se na određenom odstojanju od kraja jednostrukog užeta napravi osmica. S krajem užeta ide se kroz penjački pojas, klin, karabiner ili oko drveta, a zatim se isti kraj dovodi do čvora, gdje uže izlazi iz njega, potom se tim užetom ide kroz čvor po starom užetu tako da se na kraju dobije još jedna osmica.
Ambulantni (muški ili križni) upotrebljava se za spajanje dva užeta istih promjera. Koristi se prilikom izrade prsnog naveza ili kod izrade improviziranih nosila. Lako ga je zavezati i isto tako razvezati, a to je ujedno i jedini čvor koji se može svezati dok su oba užeta napeta. Nedostatak je da već pri razmjerno malim opterećenjima isklizne, pa se uz njega obavezno vezuju osiguravajući čvorovi na obje strane.
Križni na zateg (zatezni) koristi se za spajanje dva užeta iste ili različite debljine, što je i najveća prednost ovog čvora. Postoji jednostruki i dvostruki.
Lađarski čvor (»lađarac«, ribarski, mornarski, vrzni, bičev) služi za osiguranje ili samoosiguranje ubacivanjem u karabiner, te pri izradi sidrišta, rukohvata i improviziranih nosila. Njegove najvažnije osobine su jednostavnost, podnošenje velikih opterećenja i lako razvezivanje. Uz potpunu sigurnost dozvoljava nam regulaciju dužine užeta između nas i sidrišta bez potrebe razvezivanja samog čvora. Obično se pravi kada se želi pričvrstiti uže čiji krajevi nisu slobodni. Može se izraditi bez uplitanja i s uplitanjem. Važno je da ga uvijek stavljamo u karabiner s maticom, te da ga naučimo izraditi i ubaciti u karabiner samo jednom rukom.
Lađarski čvor se izrađuje tako da se uzme uže vodoravno ispred tijela, pa se lijevom rukom pravi omča okretanjem udesno, tako da slobodan kraj visi ispred vodoravnog dijela užeta. Desnom se rukom zatim pravi omča okretanjem ulijevo, tako da slobodan kraj visi iza vodoravnog dijela užeta. Zatim se dalja omča pomakne prema tijelu i postavi ispred bliže omče, pa se obje zakače u karabiner.
Polulađarski čvor (»polulađarac«) služi za osiguranje pri penjanju i spuštanju, a pogodan je i za improvizirano spuštanje po užetu. Koristi se u kombinaciji kod sistema za podizanje i spuštanje, a pogodan je i za izradu tirolske prečnice. Lagan je za izradu i vrlo pouzdan. Izvrstan je čvor za osiguravanje partnera prilikom penjanja ako nemamo spravicu za osiguranje. Koristimo ga uvijek u kruškolikom (HMS) karabineru s maticom. Kod blokiranja polulađarskog čvora koristi se provizorni čvor s osiguravajućim čvorom.
Prusikov čvor (prusik) služi za fiksiranje zamke na uže većeg promjera. Prusikovim čvorom pričvršćenu zamku koristimo za samoosiguranje pri spuštanju ili penjanju po užetu umjesto mehaničkih spravica, a koristi se i kod izrade sistema za podizanje (Sv. Bernard), odnosno kao komponenta pletenice. Prusikov čvor najbolje hvata ako je zamka upola tanja od glavnog užeta, a ona treba biti barem 1/3 tanja od osnovnog užeta. Izrađuje se bez uplitanja i s uplitanjem. Razlikujemo simetrični, asimetrični, modificirani i karabinerski (Bachmanov) prusikov čvor.
Ako je zamka tvrda, glatka, mokra ili smrznuta, čvor klizi. Kada se čvor naslanja na stijenu, postavlja se tako da poprečni pramen bude s vanjske strane, da bi se spriječilo trganje užeta i popuštanje čvora. Ako čvor ne drži, pramenove užeta još jednom treba uviti oko glavnog užeta, ili jedan pramen izvući s one strane s koje se opterećuje čvor.
Osiguravajući čvor se izrađuje kao dodatno osiguranje protiv prosklizavanja užeta iza drugih čvorova kojima prijeti opasnost labavljenja. Vezuje se neposredno uz glavni čvor (bulin, križni na zateg), najčešće na kraju užeta.
Svi ostali čvorovi koji se također koriste u planinarstvu, proizlaze ili su komponente osnovnih čvorova. Neki čvorove dijele na osnovne i pomoćne. Ovdje spominjemo neke pomoćne:
Preneseno iz »Planinarskog udžbenika« Alana Čaplara