Moguće je najmanje sedam dana za redom odlaziti na kratke ili cjelodnevne planinarske izlete, a da se cilj ne ponovi. Dobar dio tih izleta je moguće proći kružno tako da, najvećim dijelom, povratak nije istim putem. Moguće su šetnje od oko jednog sata pa do cijeli dan. Preporuča se uvijek ponijeti dovoljno vode i baterijsku svjetiljku. Poželjno je javiti dežurnom planinaru u kući pravac kretanja s ciljem, kao i planirano vrijeme povratka. Nekim ciljevima se može prići vozilom po šumskoj cesti, a nastaviti pješice po planinarskoj stazi. Razumno je savjetovati se s dežurnim planinarom.
Potrebno do vrha oko 2 sata hoda. Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Dolazi se na travnati obronak Mirova i samo malo dalje od desnog odvojka za grebensku stazu Buljme napušta, prije sedla, Premužićevu stazu lijevo preko travnjaka u bukovu šumu. Dalje markacijama šumom uzbrdo. Poslije dosta vremena staza izbija u pojas kosodrvine klekovine i nakon nekoliko "lažnih" vrhova izbija na Zečjak koji je označen i ima žig. Zečjak je drugi vrh po visini u Srednjem Velebitu s kojeg se pruža pogled prema Šatorini te Južnom i Sjevernom Velebitu. Vide se i jadranski otoci. Vratiti se može istim putem ili tko je poduzetniji preko "Bendžijeva grebena" i Kite dolje na vrh prijevoja Veliki Alan, te lijevo cestom do kuće, što je vremenski slično prvoj varijanti.
Na vrhKružna grebenska staza za koju je potrebno oko 1:30 sati hoda. Ovo je kratak izlet bez većih uspona, a s lijepim pogledom na more od Kornata do iza Istre, te dolinu Mirova s druge strane. Od Kuće cestom uzbrdo do Premužićeve staze na Kosici. Desno iza spomenika Premužićevom stazom kroz bukovu šumu na jug. Staza izbija na travnati obronak Mirova i dolazi do odvojka za greben Buljme. Na tom račvanju desno gore po markaciji na sam greben i njime po oznakama do samoga vrha. S vrha se vidi alanska livada i cesta za prijevoj Veliki Alan. Spustiti se u pravcu nje po uočljivoj ne markiranoj stazi za cca 15 minuta. Na grebenskom dijelu puta je veća izloženost ponekad prilično snažnoj buri ili jakom suncu pa se treba shodno tome opremiti.
Na vrhPotrebno oko 2 sata hoda od Kuće ili 1 sat od Prosike (vrh prijevoja Veliki Alan). Od Kuće cestom uzbrdo, pa dalje ponad Mirova i produžiti ravno kroz cestovno raskrižje, gdje je skretanje prema Velikom Lubenovcu. Nastaviti cestom još 10 minuta kad se stiže na sam vrh cestovnog prijevoja. Dalje po putokazu i markaciji desno kraj Ljubičina groba,pa kroz šumu postepeno gore do travnjaka. Dalje markacijom lijevom stranom uz rub šume, te od ulaska u šumu još desetak minuta do vrha. Vrh je travnat s krasnim pogledom na Bilenski padež, tebliže i dalje vrhove. Put je vrlo ugodan i nije odviše strm. Povratak istim putem ili za ambicioznije još oko tri sata preko vrha Zečjak do Alana.
Na vrhPotrebno 2 sata hoda od Kuće preko vrha cestovnog prijevoja Veliki Alan (Prosika) ili isto toliko preko Grebališta na cesti za Veliki Lubenovac. Lubenovačkom cestom do Grebališta, gdje se nakon 500m s desne strane odvaja markacija za Goljak (još oko 1 sat) ili od Velikog Alana (Prosike) kod putokaza lijevo uzbrdo kroz šumu na prostrane travnjake i po markaciji pokraj snježnice, na travnati vrh iza četvrtaste kamene čeke. S tog vrha preko uglavnom travnatog sedla na sam Goljak, koji je veće visine. Lijepi vidici na Veliki Kozjak, Kitu, Bilenski padež, te na okolne i daleke vrhove. Pri povratku pripaziti na razdvajanje markacija nešto niže pri kraju travnjaka, a za smjer putem prema Grebalištu ili varijantom prema prevoju Veliki Alan.
Na vrhDo vrha oko 1 sat hoda. Kraticom od Kuće po markiranoj stazi uzbrdo bukovom šumom 10-15 minuta do Premužićeve staze. Skrenuti lijevo šumom i poslije oštre desne okuke, prateći markaciju do travnjaka pod Alančićem. Po izlasku iz šume putokaz upućuje lijevo prema vrhu. Dalje slijediti travnati hrbat Alančića do samog vrha još oko 15 minuta. Taj zadnji dio nema markaciju, jer nije potrebna. S vrha je lijep vidik na sve strane.
Na vrhSat i pol hoda. Prvi dio kao za Alančić, ali nastaviti dalje Premužićevom stazom. Njome još oko 45 minuta prvo travnjakom, zatim bukovom šumom i ponovo travnjakom, dok se ne stigne do odvojka za Seravski vrh. Od tog mjesta do vrha je još oko 10 minuta, a s kojeg se pruža lijep pogled prema Rijeci, pa sve do Dugog otoka. Povratak istim putem ili nastaviti Premužićevom stazom još malo na sjever, pa skrenuti po markiranoj stazi za Veliki Lubenovac podno Krajačeva kuka, do kojega također vodi markirani odvojak. U tom slučaju još oko 3 sata hoda preko Velikog Lubenovca do planinarske kuće Alan.
Na vrhPitoreskni planinski travnjaci. Sat i pol hoda uglavnom bez većih uspona. Šest kilometara pretežno šumskom cestom. Od Kuće cestom uzbrdo pored spomenika na Kosici do cestovnoga križanja za Veliki Lubenovac na travnjacima Tudoreva. Tu skrenuti lijevo po cesti za Veliki Lubenovac i dalje pratiti putokaze i markaciju koja vodi do mjesta nekadašnjeg skloništa. Neposredno pokraj temelja skloništa ima cisterna, gdje ima vode. Povratak istim putom ili od bivšeg skloništa natrag do ceste, pa desno po cesti uz rub livade do kamenoloma i lijevo uzbrdo markiranom stazom pored Krajačevog kuka na Premužićevu stazu. Njome lijevo, ispod Seravskog vrha još oko 3 sata do planinarske kuće Alan. Ta varijanta traje oko 4:30 sati hoda.
Na vrhTreba oko 3 - 3:30 sati hoda. Premužićevom stazom kako je opisano za Seravski vrh, te njome nastaviti dalje. Ubrzo na stazi nailazimo na prvi desni odvojak prema Velikom Lubenovcu, pa slijedi još jedan desni odvojak za Krajačev kuk, no inastavljamo dalje Premužićevom stazom. Put ide bukovom šumom i nakon kraćega vremena prolazi pored kamene stijene - Crikvene (1641 m). Veliki propust bi bio ne popeti se lijevo gore kroz stijenu na vrh Crikvene, jer je na vrhu, koji je
samo 4-5 minuta udaljen od staze, nagrada. Lijep vidik na cjelokupne Rožanske kukove i na more. Nastavkom po Premužićevoj stazi stiže se do Rossijeve kolibe. Na vodu u njoj je nepouzdano računati. Povratak je moguć istim putem natrag ili nastaviti još Premužićevom stazom (cca 200m), pa desno dole, preko Fabinog doca te V. Lubenovca prema Alanu (oko 1:30 sati više) ili od Rossijeve kolibe sjeverozapadno dolje markiranom stazom prema moru, do uzdužne markirane primorske staze i njome lijevo preko zanimljivih predjela s lijepim vidicima natrag do Alana. Ova primorska, vrlo interesantna tura, traje oko 3 sata hoda dulje i traži malo bolju kondiciju. Na vrhPotrebno oko 3 sata hoda. Od Kuće uzbrdo cestom za travnjake Tudoreva i na raskrižju lijevo za Veliki Lubenovac. Slijediti cestu do račvanja za Vranjkovac. Vranjkovačkom cestom još nepun kilometar do označenoga odvojka markirane planinarske staze s lijeve strane. Njome u bukovu šumu postepeno uzbrdo do prevoja. Nakon toga oko travnate vrtače, markiranim putem s druge strane na sam vrh. Stijene Velikog Kozjaka su s druge strane atraktivne za penjače. S vrha se pruža prekrasan vidik na Veliki Lubenovac, Goljak, Rožanske i Hajdučke kukove, Vučjak i dom Zavižan, te na mnoge bliže i dalje vrhove. Povratak je istim putem ili do ceste pa odmah desno preko Velikog Lubenovca na Premužićevu stazu i njome lijevo do Alana, što je za oko 2:30 sata više hodanja.
Na vrhNajviši vrh Srednjeg Velebita, 5-6 sati hoda. Od Kuće uzbrdo cestom do Premužićeve staze na Kosici i njome desno i tako sve do odvojka za Šatorinu (cca 4 sata). Pokraj Planinarskog skloništa Ograđenica bukovom šumom do račvanja za Dokozinu plan i Šatorinu. Na račvanju desno još oko 1 sat do vrha. S impozantnog travnatog vrha u obliku šatora otvara vidik na sve strane prema Južnom i Sjevernom Velebitu, od Svetog brda, Vaganskog vrha do Malog Rajinca i kukova. Pod šumovitim obronkom se lijepo naziru Borovački i Jovanovića padež na Štirovači. Najbolje se vratiti istim putem. Dobra je i kombinacija prići vozilom šumskom cestom na Dokozinu plan i nastaviti markiranim putem pješice još oko 1 sat do vrha. U povratku postoji mogučnost spustiti se sa Šatorine preko Težakovca za Kuginu kuću, prenoćiti u njoj i drugi dan preko Štirovače krenuti bez žurbe natrag. No, to je onda već dvodnevni izlet.
Na vrhŠtirovača je poznati fenomen Velebita sa svojim padežima, krasnim smrekovim šumama i naročito poznatim jakim izvor izvrsne vode. Pješice obilježenom stazom oko 2 sata hoda. Od Kuće cestom uzbrdo i dalje do vrha prijevoja Veliki Alan (1414) kao za Kitu. Na samom prijevoju produžiti ravno po oznakama i nastaviti nizbrdo pored bukve na livadi, na kojoj počinje markacija. Staza odmah ulazi u šumu i po debelom hladu najprije stazom, a potom šumskom cestom s desne strane obilazi duboke travnate depresije Bilenskog padeža. Konačno izlazi iz šume na travnjak Šegotskog padeža, gdje nasred livade skreće desno kod markacijskog stupa. Dalje kratko usjekom padeža, a na kraju laganim usponom na sedlo, gdje se dolazi na šumsku cestu za Dokozinu plan. Dalje cestom desno ponad travnjaka Dundović padeža. Uskoro iza Dundović padeža odvaja se staza od ceste lijevo nizbrdo, kratko laganim usjekom kroz šumu, a potom strmo kroz tzv. Grlo, stjenovitu stepenicu / klanac od cca 30 m. Dalje se staza direktno spušta u dolinu Štirovače, isprva relativno strmo dok se ne dohvati vlažnog i svježeg dna udoline. Ova zadnja dionica staze ide upravo granicom nacionalnog parka sve do izlaska na asfaltnu cestu na istočnom izlazu iz Štirovače, samo 300 m od izvora. Cijelu stazu održavaju markacisti PD Šumar, Zagreb i nazvali su je Baričkova staza. Povratak iz Štirovače moguć je istim putem, ali se može i kombinirati usponom na Mrkvište, također markiranom stazom (20 min), pa dalje cestom prema Alanu do Bilenskog padeža, gdje se opet spajate na gore opisanu stazu.
Na vrhZelengrad (zanimljive stijene s dobrim vidikom i napušteni ljetni pastirski stanovi). Od Alana oko 1:15 sati hoda uzdužnom Primorskom stazom na sjever u pravcu Siče. Staza je poznata po obilju biljnih vrsta. Naizmjence vodi bukovom šumom s nešto crnogorice i travnjacima. Nakon dolaska na oveći travnjak, s lijeve strane su uzduž njega stijene na koje se lako popeti, jer prave vertikale su na suprotnoj strani okrenute k moru pa čine neku vrstu goleme police ili balkona. Iznimno dobar pogled s lijepim vidikom na jadranske otoke i niže padine. Idući dalje još oko 15 minuta, stiže se do napuštenih pastirskih stanova Struga. Zanimljivo je da je još prije drugog svjetskog rata u jednoj od kuća bilo sklonište Hrvatskoga planinarskog društva. Fotografija se može vidjeti u knjizi koja je u biblioteci planinarske kuće Alan. Natrag se može vratiti istim putem ili preko Alančića, ali uz predhodne konzultacijie s dežurnim u kući.
Na vrhPoveznice
Vrh ove stranice | Kazalo weba | Naslovnica
Planinarska kuća Alan - početna stranica |
Informacije o planinarskoj kući Alan
Pristupi do planinarske kuće Alan |
Izleti od planinarske kuće Alan |
Alanski doživljaji