O bolesti, potresu i požarima

nedjelja, 12.04.2020.

U proteklim tjednima cijeli svijet i našu domovinu zapljusnule su poput divovskog tsunamija nenadane, potpuno nevjevjerojatne okolnosti. U samo nekoliko tjedana zaraza virusnom bolešću COVID-19 proširila se s kontinenta na kontent, iz zemlje u zemlju, iz grada u grad, zaustavivši nakratko sve uobičajene životne tokove. Cijeli se svijet u kratkom vremenu zatvorio u najveću karantenu u ljudskoj povijesti. Potpuno nova organizacija života, rada, opskrbe, učenja na daljinu, ali i raznovrsna egzistencijalna pitanja i neizvjesna budućnost, donijeli su pred svakoga od nas sasvim nove izazove. Mnogi od tih izazova nevjerojatniji su od najsmjelije režiranih filmova, i još prije samo mjesec dana rekli bismo da je sve to previše nestvarno, odnosno da su scenaristi sasvim pretjerali u svojoj fikciji.

Dakako, u takvim okolnostima privremeno je zastalo i organizirano planinarstvo. U cilju suzbijanja epidemije i zaštite zdravlja sve vrste okupljanja su otkazane ili odgođene, a Hrvatski planinarski savez među prvima je pozvao planinare da prate i primjenjuju upute i mjere koje donose nadležne službe. Planinarske izlete i ture, planinarske škole i tečaje, penjačke treninge i natjecanja, promocije planinarskih knjiga i planirane svečanosti, društvene sastanke i skupštine, pa tako i sazvane sjednice Izvršnog odbora i Skupštine Hrvatskog planinarskog saveza, onemogućila je i odgodila zloćudna bolest kojoj se nitko nije nadao. Planine koje toliko volimo postale su nam u trenutku nedostupne, a epidemiološka uputa „ostanite doma“ pozvala nas je na odgovornost za cjelokupnu društvenu zajednicu, opomenula nas da su ljudski životi i zdravlje važniji i vrjedniji od zova planina koji tinja u svima nama koji volimo planinariti.

Dodatnu nevolju Hrvatskoj nanio je razoran potres na podnožju planine Medvednice, koji je 22. ožujka u 6 sati i 24 minute teško oštetio velik dio grada Zagreba te podsljemenska naselja s obje strane naše najposjećivanije planine. U najsnažnijem potresu koji je uzdrmao Zagreb u proteklih 140 godina mnoge obitelji ostale su bez domova i godinama stvarane imovine. Jedna je mlada djevojka u središtu Zagreba tragično preminula pri urušavanju zida svoje kuće, i sva je sreća da broj poginulih nije bio daleko veći.

Dom Hrvatskog planinarskog saveza u Kozarčevoj ulici dobio je vidljive, ali u odnosu na velik broj drugih zagrebačkih zgrada, vrlo male ožiljke. Društvene prostorije našeg najvećeg planinarskog društva, HPD-a Zagreb-Matica, u središtu Zagreba oštećene su toliko da se neće moći u kratkom vremenu obnoviti. Prostorije drugih zagrebačkih planinarskih društava također imaju raznovrsna oštećenja koja će zahtijevati dugotrajan popravak. I mnogi planinari, među kojima i neki dužnosnici i zaposlenici našega Saveza, u potresu su ostali bez sigurnog doma. Takvih posljedica ima nažalost toliko mnogo da ih je nemoguće nabrojiti niti ih ima smisla međusobno odmjeravati i uspoređivati.

U danima oko Uskrsa velik požar zahvatio je Dinaru, gutajući nemilice sve na toj planini. Unatoč naporima vatrogasaca, mještana, gorskih spašavatelja, planinara i mnogih drugih, najviša hrvatska planina, koja je upravo ovoga proljeća trebala biti proglašena parkom prirode, stradala je toliko da će se priroda i planinarska infrastruktura na njoj od svega još dugo obnavljati. Prema prvim informacijama, stradalo je planinarsko sklonište koje je na Lišanjskom vrhu podigla Planinarska udruga Dinaridi, dok su skloništa Rupe, Hrvatski vitez Josip Goreta i Pume, spašena. Velik požara napravio je štetu i na planini Svilaji.

U svim ovim teškim okolnostima došle su do izražaja kao nikad dosad sve one ljudske vrline koje u nas usađuje i u nama razvija upravo bavljenje planinarstvom. Među ljudima vjerojatno nikad nije bilo više solidarnosti, altruizma, požrtvovnosti, razboritosti, opreza, strpljenja, ustrajnosti, iskrenosti, zahvalnosti, međusobnog poštovanja i ljubavi, brige za svoje i tuđe zdravlje, poniznosti prema silama prirode i mnogočega drugoga. Svatko tko planinarenje voli svim srcem dobro zna da se zahtjevni i daleki ciljevi mogu doseći samo velikom solidarnošću, ustrajnošću, požrtvovnošću i strpljenjem, uz razborito rasuđivanje, oprez i dosljedno poštivanje sila prirode. Sve to može se primijeniti i na savladavanje izazova i dostizanje ciljeva koji su pred nama.

Poštujući mjere Stožera Civilne zaštite Republike Hrvatske i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo desetci tisuća planinara su odgovorno zatomili svoju želju da radi svojega užitka odlaze u planine. Vidljivo je također da su u svemu tome mnogi ljudi, među kojima i mnogi nisu prije imali naviku planinariti, počeli znatno više cijeniti boravak u prirodi, kretanje, zdravlje i univerzalne vrijednosti koje su planinarima dobro poznate. Istodobno, iz solidarnosti i altruizma brojni su se speleolozi, alpinisti, penjači i planinari volonterski stavili na raspolaganje građanima Zagreba kako bi, primjenjujući svoju penjačku vještinu i znanje, pomogli u uklanjanju štete nastale potresom. U gašenju požara i zaštiti planinarskih skloništa na Dinari također su velike napore uložili upravo brojni planinari - članovi brojnih planinarskih društava i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja.

Nevolje još nisu posustale niti prestale, a izgledno je da će njihove posljedice biti duboke i dugotrajne te da će se odraziti i na naše planinarstvo. Pa ipak, ne treba zaboraviti da u idućim tjednima i mjesecima naše planine neće nikuda pobjeći, da će one biti na svojem mjestu i kada ih budemo mogli opet slobodno pohoditi. Sigurno je i to da ćemo planine i sve ono što planinare povezuje nakon svega još snažnije voljeti i cijeniti. Imajući sve to u vidu, pozivamo sve planinare da i dalje dosljedno primjenjuju mjere za zaštitu zdravlja i vode računa o sigurnosti.