Komemoracija za Miroslava Pleška 6. rujna

utorak, 09.08.2016.

Komemoracija za Miroslava Pleška održat će se dana 6.rujna 2016. s početkom u 16 sati u zgradi INA-e (ulaz iz Šubićeve).

Poznati hrvatski planinar, alpinist i gorski spašavatelj Miroslav Pleško – Čo stradao je i nestao u Crnom moru u Rumunjskoj. U četvrtak 4.8.2016. poslije podne prilikom kupanju u Crnom moru kod ušća Dunava naglo mu je pozlilo te je bio povučen od obale jakom strujom. Usprkos velikim naporima prisutnih članova skupine da mu pomognu, pri čemu je iscrpljen u moru nestao i jedan od spašavatelja, Čo je nestao u moru. Višednevna intenzivna potraga za njima dvojicom do sada nije dala razultate.

Ta tragična vijest zapanjila je i teško pogodila sve koji su poznavali ovog velikana našega planinarstva i gorskog spašavanja, čovjeka malog rastom ali toliko velikog djelima i ljudskošću, da ga svojim najboljim prijateljem i uzorom smatraju članovi brojnih zagrebačkih planinarskih društava Željezničara, Velebita, Naftaplina, Susedgrada i drugih, a posebno svi hrvatski alpinisti i gorski spašavatelji.

Miroslav Pleško - Čo rođen 1938., bio je jedan jedan od najistaknutijih hrvatskih alpinsta i članova Hrvatske gorske službe spašavanja.

Alpinisti jako dobro znaju, no mnogi planinari s kojima je Čo bio na lijepim izletima po našim i stranim planinama, možda nisu znali da su na izletu ili na planinarskom domu gdje bi Čo znao dežurati bili s čovjekom koji predstavlja najslavniji vrh hrvatskog alpinizma i penjanja, jer to Čo nije nikada isticao. Zajedno sa svojim dugogodišim penjačkim partnerom i prijateljem, alpinistom i gorskim spašavateljem Rikardom Ballonom, također vrlo samozatajnim, ispenjao je veliki broj najtežih smjerova u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, između ostaloga Centralni smjer u Dedecu, Aschenbrennerov u Travniku, Zajedu u Šitama i druge u Julijskim Alpama, prvo ponavljanje Velebitaškog smjera u Anića kuku, veliki broj uspona u Magliću, Durmitoru, Prenju. Njih su dvojica u povijest ušli kao najplodniji zlatni penjački navez. Vrijedi spomenuti i teške uspone s drugim prijateljima penjačima kao što su Peternelova i Direktna na Črni graben u Triglavu. Uspon kojim je Pleško ušao u povijest hrvatskog pa i svjetskog alpinizma je prvenstveni smjer Klin u Anića kuku godine 1966. zajedno s Neđom Jakićem i Stankom Gilićem, u kojem je slobodno riješio najteže izlazne dužine.

Čo je bio i vrstan alpnistički instruktor na brojnim alpinističkim školama i na saveznim ledenjačkim tečajevima i logorima. Bio je pročelnik Komisije za alpinizam PSH-a od 1975. do 1980. godine. U Alpinističkom odsjeku PDS Velebita u kojem je godinama bio aktivan stekao je i naslov Prvo kladivo Velebita za najuspješnijeg penjača godine. Nositelj je naslova Alpinist.

Član HGSS-a Stanice Zagreb postao je šezdesetih godina prošlog stoljeća i u njoj je djelovao sve do danas. S ponosom je nosio značku gorskog spašavatelja broj 169. Bio je jedan od najboljih i najomiljenijih instruktora HGSS-a. Na tečajevima je na posve poseban nenametljiv, ali neizmjerno uvjerljiv i autoritativan način mladima prenosio znanja i vještine gorskog spašavanja i svoje veliko iskustvo.

Kroz više desetljeća istaknuo se u brojnim teškim akcijama spašavanja i na nebrojenim dežurstvima na zagrebačkom Sljemenu. Sudjelovao je u velikoj potrazi i našao tragove u snijegu bitne za kasniji pronalazak trojice tragično smrznutih mladića na Medvednici godine 1969., u akciji spašavanja dvojice penjača stradalih na ulazu u Mosoraški smjer u Paklenici 1972., u velikoj trodnevnoj potrazi za nestalim umrlim planinarom ispod planinarskog doma Risnjak 1977., u akciji spašavanja penjača koji je cijelu noć naglavce visio u smjeru SVOS u Kleku 1977. Pronašao je usred noći dječaka usnulog i iscrpljenog u snijegu u velikoj noćnoj potrazi godine 1980. na Medvednici. Sudjelovao je i u ekstremnoj zimskoj potrazi i spašavanju troje riječkih planinara na Risnjaku i Platku 1985., u spašavanju života planinara koji je doživio srčani udar kod Njivica na Medvednici 1994. godine. Gotovo svo svoje slobodno vrijeme Čo je provodio u planinama i tako je stekao onaj najfiniji neuhvatljiv osjećaj i iskustvo koje gorskom spašavatelju pomaže da pronađe osobe izgubljene u brdima i pruži im pomoć.

Za svoj dragocjen doprinos hrvatskom planinarstvu Čo je primio Zlatni znak HPS-a i najviše priznanje, počasni znak priznanja GSS PSH od kovanog srebra.

Neka je velika hvala i slava alpinistu i gorskom spašavatelju Miroslavu Plešku i sućut njegovoj obitelji i najdražima.