Dogodilo se na današnji dan...

srijeda, 29.05.2013.

29. svibnja 1953. godine, 27°59´16˝ sjeverne širine i 86°55´40˝ istočne dužine, visina 8847,737 metara, 11 sati i 30 minuta po nepalskom vremenu.

„Najprije sam osjetio olakšanje, jer više nije trebalo usjecati stopinke, priječiti grebene i jer iznad nas više nije bilo uzbrdice koja bi nas mučila neizvjesnošću. Pogledao sam Tensinga i usprkos njegovim snježnim naočalama i maski za kisik s dugim ledenim svijećama, koje su pokrivale njegov obraz, nije bilo sumnje da mu se preko lica širio njegov zarazni osmijeh čistog veselja, kada je gledao naokolo. Pružili smo si ruke, zatim je Tensing prebacio svoje ruke preko mojih ramena i tapšali smo se po leđima sve dok nismo ostali bez zraka. Sat je pokazivao 11 i 30.“

„Snovi su se ostvarili. Bilo je pola dvanaest ujutro, sunce je sjalo i nikad nisam vidio tako modro nebo. Iz Tibeta je puhao lagan vjetrić i snježna zastava koja neprestano leprša s Everestovog vrha uistinu je bila mala. Oko nas je na sve strane ležala velika Himalaja. Takav vidik nisam vidio i nikad ga više neću vidjeti, divlji, čudesan i zastrašujući. Ali nisam osjećao strah i grozu jer previše volim planine, previše volim Everest. U tom trenutku koji sam čekao cijeli život, moja gora nije bila stvar od leda i kamena, stvar bez života, već toplo, prijateljsko i živo biće.“

Ovim riječima su Edmund Hillary i Tensing Norgay opisali svoje osjećaje kada su točno na današnji dan prije 60 godina kao prvi ljudi u povijesti stajali na najvišoj točki našeg planeta i kada je cijeli svijet bio ispod njih.

Ni oni, ni bilo tko tih dana nisu mogli predvidjeti što će se sve događati, koliko i kakvi će se sve usponi ostvariti na Mount Everestu u sljedećih 60 godina. Na vrhu je do bilo gotovo 4000 ljudi, danas na Everest vodi 17 smjerova s nepalske i tibetske strane, a postignuti su mnogobrojni razni, većinom čudni rekordi. O ekspedicijama na Everest napisane su tisuće knjiga i snimljeni mnogi filmovi. Nažalost, na Everestu je poginulo preko 300 ljudi. Današnja visina te planine izmjerena najsuvremenijim uređajima je 8850 metara.

Hrvati su također dali svoj doprinos bogatoj povijesti najviše planine svijeta. Najupečatljiviji trag ostavio je Stipe Božić koji se na Prvoj jugoslavenskoj ekspediciji po prvenstvenom Zapadnom grebenu popeo na vrh 15. svibnja 1979. i to ponovio po klasičnom smjeru deset godina poslije, 10. svibnja 1989. Iste godine velika Zagrebačka ekspedicija odustala je u sjeverozapadnoj stijeni (Tibet) na 8000 m nakon što je prva ponovila uspon po Velikom kuloaru. Na ekspediciji HPS-a osam godina poslije 22. i 23.5.1997. na vrh su došla dva slovenska člana, a Danko Petrin ostao je bez vrha je na 8350 m spašavao jednog njemačkog penjača. Prije četiri godine, 19.5.2009. na vrh su se popele Darija i Iris Bostjančić kao prve sestre kojima je to uspjelo s nepalske strane planine, a 21.5. na vrh su došle i dvije članice HGSS-a Milena Šijan i Ena Vrbek. Izvidničku ekspediciju iz Tibeta na Mount Everest 1988. te one organizirane 1989., 1997. i 2009. vodio je Darko Berljak.